Foto: Shutterstock
„Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš“
Adoro te devote, latens Deitas – „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš“, prvi je stih slavne euharistijske pjesme koja se pripisuje svetom Tomi Akvinskom. Isus je obećao: „Ja sam s vama u sve dane“ (Mt 28,20), no to čini skriven iza krinke pretvorenog kruha.
U toj skrivenosti vidimo Kristovu poniznost. Dio Božjeg plana bio je da Isus, kao svako dijete, ostane skriven u majčinoj utrobi devet mjeseci. Dok je rastao u Nazaretu i radio kao stolar, njegova je božanska narav ostala skrivena do tridesete godine kad je započeo svoj javni život propovijedanja i iscjeljivanja. „Isusova poniznost: u Betlehemu, u Nazaretu, na Kalvariji… Ali je više poniženja i poništenja u Presvetoj hostiji: više nego u štali i više nego u Nazaretu i više nego na Križu.“[1]
Isus želi da se naša vjera očituje pred svetohraništem, u našim mislima i riječima
Sveti Ivan opisuje vrlo dirljivu scenu nakon uskrsnuća, u kojoj Toma, nakon što ne povjeruje svjedočanstvu ostalih apostola, biva suočen s uskrslim Kristom koji od Tome izmami vrlo dubok čin vjere. Rekao mu je: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“ (Iv 20,27). Toma je odmah odgovorio: „Gospodin moj i Bog moj“, izražavajući svoju vjeru u Uskrslog. Naš Gospodin odgovara: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20,28-29).
Isus koristi tu priliku kako bi naglasio da je vjera vrlina koja nam omogućava prihvatiti istinu koja je misterij i da je to blagoslovljeno djelo. Želi da se naša vjera očituje pred svetohraništem, u našim mislima i riječima. „Učini silno velikom svoju vjeru prema Svetoj euharistiji. Ispuni se udivljenjem pred ovom neizrecivom stvarnošću: imamo Boga s nama, možemo ga primiti svakog dana, želimo li to, u prisnu smo razgovoru s njim, kao što razgovaramo s prijateljem, kako se s bratom razgovara, kako se s ocem razgovara, kako se priča s Ljubavi.“[2]
Sveta Terezija Avilska napisala je da je čula ljude kako govore da bi željeli živjeti u vrijeme dok je Isus hodao po svijetu. Ona bi se samo nasmijala jer je znala…
Sveta Terezija Avilska napisala je da je čula ljude kako govore da bi željeli živjeti u vrijeme dok je Isus hodao po svijetu. Ona bi se samo nasmijala jer je znala da imamo njegovu stvarnu prisutnost među nama u Presvetom sakramentu kao što su ga ljudi onda imali i pitala se što još oni mogu željeti.[3]
Sveti Arški Župnik ističe kako smo mi još sretniji od ljudi koji su bili Kristovi suvremenici jer su oni ponekad morali hodati satima ili danima da ga pronađu, a nama je tako blizu u svakom svetohraništu.[4] „’Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke’ (usp. Pjesma 2,9). Iako mi njega ne možemo vidjeti, on nas gleda s tog mjesta u kojem je stvarno prisutan tako da ga možemo posjedovati, iako se skriva kako bismo ga mi mogli tražiti. Sve dok ne stignemo u svoj nebeski dom, Isus nam se želi u potpunosti predati i živjeti sjedinjen s nama na ovaj način.“[5]
Stvarnost je tamo, tamo iznad oltara, dio onog što naše oči ne mogu vidjeti i naša osjetila ne mogu razaznati…
Sve će na ovom svijetu završiti, osim Kristove prisutnosti. Kao što to Ronald Knox opisuje:
Sva buka i galama ulica, sve velike tvornice koje prevladavaju našim krajolikom samo su odjeci i sjene ako na njih pomislite kao na trenutak u vječnosti. Stvarnost je tamo, tamo iznad oltara, dio onog što naše oči ne mogu vidjeti i naša osjetila ne mogu razaznati… Kad nas smrt odvede u drugi svijet, to neće biti kao da smo zaspali i usnuli, nego kao da smo se probudili iz sna na prekrasan sunčan dan. Ovdje smo tako okruženi smislenim stvarima koje shvaćamo kao potpunu stvarnost. Samo ponekad imamo kratki pogled koji ispravlja tu krivu perspektivu. Osobito kad vidimo ustoličeni Presveti sakrament, trebamo gledati u taj bijeli disk koji sjaji u pokaznici kao prema pukotini kroz koju, samo na trenutak, sjaji svjetlo drugog svijeta.[6]
[1] Sv. Josemaria Escrivá, Put, br. 533.
[2] Sveti Josemaria Escrivá, Kovačnica, br. 268., usp. Fernandez, In Conversations with God (Razgovori s Bogom), vol 4, 395.
[3] Sv. Terezija Avilska, Put k savršenosti, pogl. 34.
[4] Sv. Ivan Vianney, Sermon on Maundy Thursday (Propovijed na Veliki četvrtak)
[5] Sv. Alfonz Liguori, The Practice of the Love of Christ (Vježbanje u savršenosti), pogl. 2.
[6] Ronald Knox, Pastoral Sermons (Pastoralne propovijedi), 23.
Iz knjige „Presveta euharistija“ o. Thomasa McGoverna. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu, do 18. prosinca 2022., možete nabaviti po sniženoj cijeni za 91 umjesto 130 kuna – ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
