Skrivanje u sebi, iza obrambenih mehanizama čini nas usamljenima Kada smo jako nesretni stvara se potreba kako bi se ispunila usamljenost bilo kakvim oblikom zadovoljstva, da nam kasnije prijete veliki grijesi i čovjek može prestati osjećati

Foto: tativophotos, Shutterstock

Spoznajemo vlastiti oklop pomoću kojeg se štitimo i naklonost oklopljivanju. Od čega se zatvaramo i na kojem smo stupnju. Do kojeg stupnja već nikome ne vjerujem? Pitanje je postoje li osobe kojima uopće vjerujem. Upirem li često nekakvim nevidljivim prstom koji kaže: Vjerujte meni. Ne nužno meni, ali postoje li osobe kojima još uvijek vjerujem i kroz koje još uvijek čujem Boga? Je li Bog još uvijek osoba kojoj vjerujem i da unatoč svemu tome što se događa, on postoji, vjeruje, gospodari i nije izgubio kontrolu?

Razumjeti sebe

Razumjeti svoj oklop, svoje ovisnosti, svoje rane, da nisam dobro postupio, ali ako sam ja tu među vama, kao što sam već rekao, poput Jone nakon što ga je ispljunuo kit, što je s vama? Ne bih htio da to zvuči kao da vam predbacujem. To je samo pomoćno pitanje za razmišnjanje.

Želim reći: Budi siguran da drugima nije ništa bolje nego tebi. I oni se brane, lažu, boje se i bježe. Samo da to ne postane način na koji vode život. Ranjavaju da ne bi bili ranjeni, i kako onda mogu objavljivati ljubav bližnjeg? Vratit ću se još jednom do onog trenutka. Svaki od nas je iskusio manje ili veće psihičke patnje u prošlosti. Kako bismo smanjili bol, stvarali smo lažne odnose s roditeljima, prijateljima i prijateljicama, a isto tako može biti i sada.
Drugima se možda činilo da je sve u redu i to nam je uvijek stvaralo relativan mir i osjećaj relativne sigurnosti. Manje usamljenosti, manje ranjivosti, jer je odnos mogao biti lažan, a ne iskren. Bolesno podnošenje drugih koje se pravi da nije podnošenje, nego je sve samo OK.

(…)

Skrivanje iza oklopa, u sebi, iza obrambenih mehanizama, može čovjeka učiniti jako nesretnim i usamljenim i tako potrebitim ispuniti tu usamljenost bilo kakvim oblikom zadovoljstva, da nam kasnije prijete veliki grijesi i čovjek može prestati osjećati. Može se lištiti svog dostojanstva, a ostaje samo ranjeni ponos.

Iz knjige „Kako zavoljeti svoj život?“ patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad