Serijal: Rekla nam je Božja riječ, a što mi danas činimo? // Prepuni štandovi, a gdje je tu Gospodin? I rekao je onima koji su prodavali golubove: „Nosite to odavde! Ne činite od doma Oca mojega kuću trgovačku!” (Iv 2, 16)

Zaboravljamo li važnost i srž hodočašća?

Danas mnogi od nas kada odlaze na hodočašća zaborave da nas je Bog odabrao da baš u tom trenutku budemo na mjestu gdje jesmo. Zaboravimo da Bog želi da proživimo ‘pustinju’ s njim. Želi da se odmaknemo od svakodnevnih aktivnosti, ustaljenih navika, razgovora s kolegama na poslu i slično. Želi biti nasamo s nama i doprijeti do naših srca. Kada sjednemo u autobuse ili osobne automobile, ovisno već s čime putujemo, imamo to zajedništvo na umu, ali kada dođemo u mjesto gdje smo namjeravali započeti svoje hodočašće, kao da se pogubimo i zaboravimo srž hodočašća.

Pretpostavljate tko ima prste u tome?

Zli je to toliko dobro isplaniralo tako da s jedne strane imamo ljude koji žele nešto zaraditi da bi podarili kruh svojoj obitelji, a s druge strane imamo ljude koji počnu masovno kupovati raznorazne nabožne predmete za cijelo selo ili za cijelu zgradu u kojoj žive. Ponuda i potražnja u tom slučaju vrlo dobro surađuju, ali kako naša duša tada surađuje s Bogom? ‘Pustinja’ u kojoj smo trebali biti vrlo brzo se pretvori u ‘Dubai’, ne družimo se s Bogom nego sa svim predivnim zlatnim narukvicama – krunicama i sličnim predmetima. Ljude koji su pošli zajedno s nama ne pitamo kako su, već gdje su kupili neki određeni predmet. Tada oni odgovaraju „na tom i tom štandu” i sretni su jer su nam „bili od koristi”; tamo ćemo pronaći nešto za sebe. Hoćemo li? Smatramo da možemo „sve” pronaći na štandovima, ali hoćemo li pronaći sebe?

Možemo li na štandu kupiti oprost za svoje grijehe?

Sva veća svetišta kako u Hrvatskoj, tako i drugdje u svijetu danas su okružena masom štandova. Marija Bistrica, Lurd, Fatima itd. Zamislimo si samo kako je Međugorje kao mjesto izgledalo prije Gospina ukazanja a kako izgleda danas? Koliko se samo ogromnih kuća i hotela izgradilo? Mnogo sam puta imala priliku čuti kako ljudi u Međugorju više ne vjeruju, ne idu u Crkvu, ne odlaze na svetu misu. Mnogi od njih ne vjeruju vidiocima i smatraju ih prevarantima. No s druge strane da nije bilo vidioca, oni danas ne bi imali dva hotela?! Jednako tako, kada se obilježava neki veći blagdan ili zaštitnik neke župe, uvijek su prisutni ‘štandovi’. Tada očekujemo zadobiti određene milosti koje su nam potrebne da se lakše nosimo sa svakodnevnicom i ako ih Bog ne ispuni, a hodočastili smo mu, razočaramo se. Komu smo hodočastili, Bogu ili ‘štandovima’? Možemo li na štandu kupiti oprost za svoje grijehe? Možemo li na štandu kupiti ljubav i ufanje u bolje sutra? Kada ćemo se mi sjetiti što je u Bibliji napisano?

I rekao je onima koji su prodavali golubove: „Nosite to odavde! Ne činite od doma Oca mojega kuću trgovačku!” A njegovi su se učenici sjetili da je napisano: „Revnost za dom tvoj izjest će me.” (Iv 2, 16-17)

Hoćemo li smoći snage porušiti štandove u sebi i izvan nas i prestati kupovati sreću na krivim mjestima? Ako je Gospodin porušio štandove ispred hrama, možda bismo i mi trebali porušiti svoje, već danas?!