Foto: Pixabay
„Na žednima je hoće li se napojiti vode ili će dehidrirati”
Ovih dana bilo je puno govora oko „evangeliziranja Ultre” i mladih ljudi koji su prisustvovali tom festivalu. Mnoge je ljude podosta zaprepastilo to kako vjernici laici mogu tako nešto raditi i kako mogu mladima smetati u njihovoj zabavi (pritom se nitko ne pita koliko lošeg leži u pozadini te zabave). Evangelizacijski tim od nekoliko svećenika i nekolicine mladih ljudi izašli su iz svojih kuća, iz svojega komfora i dali su se drugima, potrebitima. Nisu puno pričali već su im pomagali. Kako je i sam don Damir Stojić rekao: Na Ultri među mladima nismo propovijedali ili naučavali neku doktrinu. Zapravo, mi smo nauk i doktrinu stavljali u praksu. Dijelili smo vodu žednim ljudima. Ništa drugo. Neki su zahvalili, neki nisu. Neki su stali razgovarati, neki nisu. S nekima smo molili.
Nakon što su im dali vode, na ‘žednima’ je hoće li se napojiti ili će dehidrirati. Hoće li uistinu uvidjeti gestu koju su imali prilike dobiti kao još jednu Božju šansu i čuti riječi: „Moj si, zovem te!”
Bojimo li se evangelizirati svoje bližnje?
Prilikom evangelizacije naših ukućana, bližnjih, susjeda ili prijatelja nije potrebno praviti se pametan i biti načitan mnoštvom citata iz Biblije. Najbolji način evangelizacije je da mi sami svojim primjerom zadivimo nekoga čija vjera i nije toliko čvrsta ili je, s vremenom, izgubio povjerenje u Boga. Dovoljna je i samo jedna prava riječ da se „premjesti planina”. Ljudi koji žele čuti i kojima je Bog otvorio uši, čut će. Bojim li se zapravo evangelizirati svoje bližnje? Jesam li dobar primjer katolika i mogu li svojim ponašanjem donijeti Bogu barem jednu zalutalu ovčicu? Razmislimo malo na kraju dana i pronađimo odgovore na ova pitanja.
Koliko nas mediji unazađuju u našim inicijativama i evangelizaciji?
Kada istinski i na pravi način želimo pomoći nekome, to se toliko krivo tumači. Krenuvši od inicijative 40 dana za život ili Hoda za život – svi su se digli na noge kako mi katolici želimo, kako kažu, od žena stvoriti inkubatore(?!) A nitko se ne pita koliko ima žena koje naprave pobačaj jer se boje, jer nemaju nikoga svog, jer su odbačene, jer su nesretne, jer su silovane i same sa svojom patnjom i tugom… Nadalje, mediji. Sve i da želimo pronaći pravu riječ kojom bismo mogli opisati kakvo zlo oni rade, ne možemo. No, ne sudimo ih već molimo za njih. Kao što molimo za doktore koji rade abortuse, tako trebamo moliti i za medije, vlasnike raznih televizijskih kuća i novinarskih kompanija te za same novinare koji su možda Božji, ali (kako to već biva) prijeti im se otkazom. Bilo kako bilo, Božje djelotvorne ruke vide se u svemu, samo treba protrljati oči i bolje pogledati. Tko je uistinu uzvjerovao osjetio je kako se Isus nastanio u njegovu srcu.
Ne dopustimo da strah u nama zanemari Isusove riječi koje je uputio svojim apostolima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se” (Mk 16, 15-16).
Kako evangelizirati?
Odgovor na ovo pitanje možete pronaći na ovoj poveznici https://book.hr/hr/kako-danas-evangelizirati/ u knjizi Josipa Lončara „Kako povjerovati” te u knjizi Michelle Moran „Proslijedi dalje”.
