Foto: Shutterstock
Životna trka ili šepanje
Htjeli bismo juriti kroza život. Naše je društvo ubrzano, žuri od ideje do ideje, od prohtjeva do prohtjeva. Čak i mi kršćani živimo užurbano. Sviđa nam se slika sv. Pavla o trci, da budemo Gospodnji trkač (2 Tim 4, 7). To je slika koja najbolje govori o našem brzinskom životnom stilu. Međutim brzina može uzrokovati nestrpljivost – nestrpljivost prema drugima koji su sporiji od nas, koji se ne mogu mjeriti s našom jurnjavom i očekivanjima, koji zastaju za nama, a nestrpljivi smo i prema sebi kada ne ispadnemo baš najbolji trkači za Krista i kada posrnemo. Nekad se čini čak kao da šepamo.
Ali šepanje je bolje od stagniranja i stajanja na mjestu. Ako tko šepa za Kristom, još uvijek se kreće putem punine istine i ljubavi. Kao što je sv. Toma Akvinski napisao:
„Augustin kaže: ‘Bolje je šepati cijelim putem nego žurno skrenuti s puta.’ Jer onaj koji šepa cijelim putem, čak i ako čini samo male pomake, stiže na svoj cilj; ali ako tko odluta s puta, što brže ide, to brže se udaljava od svojeg cilja.“
Naš se napredak u kršćanskom životu može činiti spor – nekada i žalosno spor – ali šepanje je mnogo bolje nego trčanje prema propasti. Naš smjer je daleko važniji od naše brzine.
Dakle, kao što sv. Toma veli, puno je bolje šepati cijelim putem negoli skrenuti s puta, jer to je Kristov put. „Ako pak“, kaže on, „tražite put kojim vam je ići, idite za Kristom, jer on sam je put.“ Kao što je i rekao svojim učenicima. „Ja sam put, istina i život; nitko ne dolazi k ocu osim po meni.“ (Iv 14, 6) Krist je put koji nas vodi u puninu istine i u život u obilju s Ocem i Duhom Svetim. Šepajte tim putem, jer, premda šepate, šepate pravim putem.
Šepamo oslonjeni na milost Božju
Dobro je za nas ako prepoznajemo da nekada samo šepamo. Hrvajući se s Bogom cijele noći, patrijarh Jakov nakon toga je „ošepavio“ (Post 32, 31). Lukav i hrabar Jakov, snažan atlet, koji se je borio s Bogom, primio je ozljedu zbog koje je šepao do kraja života. S tom invalidnošću on je uvidio svoju slabost i ovisnost o Bogu. Više se nije oslanjao na vlastitu snagu uma i tijela. Gospodin ga je učinio vlastitom svojinom. Iako je Jakov šepao ostatak života, njegove noge hodile su Gospodinovim putem, putem istine i života.
Kad smo snažni i uspješni, činjenica naše potpune ovisnosti o Bogu može nam lako promaknuti. Ali kada, kao Jakov, šepamo – kad se susretnemo sa svojom slomljenošću, grešnošću, lošim navikama, ovisnostima, razočaranima – onda smo itekako svjesni potrebe za Bogom. A Bog nam daje što trebamo. Ako smo slabi poput Jakova, koliko ćemo više primiti Božje milosti. „Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.“ (Rim 5, 15) Njegova je milost štaka kojom se podupiremo dok šepamo na putu istine.
A ako nastavimo sa svojim šepanjem, jednog ćemo dana doživjeti slobodu i snagu djece Božje. Iako smo sada slabi, Bog nam pripravlja vječnost u obilju. Kao što je Gospodin rekao Pavlu: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ (2 Kor 12, 9) Njegova milost teče u našu slabost i odnosi naše izmorene udove i umorna srca u svoje Srce, u kojem prebivaju istina, ljubav i život za kojim čeznemo. Šepajući na tom putu, koji je Isus Krist, mi obogaljeni hodočasnici nadamo se da će „u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici“ (Mudr 3, 7). Hvalite Gospodina, čija milost nam dopušta da šepajući hodimo putem istine.
Izvor: Word on Fire; Book.hr
Prijevod: Josip Sinjeri
