Foto: Pixabay
Kad bi barem imala dar crtanja, san bi bio lakše objašnjiv slikom nego riječima. U velikoj, predivnoj starinskoj plesnoj dvorani, izgledom crkve bez klupa, ničega osim jedne lijepe, keramičke kade. U njoj ležim, u mirisnoj vodi, četiri anđela kraj mene. Kupaju me, čiste me.
Jedan anđeo je jedna svijeća na adventskom vijencu. Sve četiri su kao majka, sve vrlo sličnog, mladolikog, svježeg i blistavog izgleda.
„Bogu si lijepa i dragocjena“, jedine su riječi koje sam razumjela. Kao da nisam razumjela jezik kojim mi pričaju. Tako ih nisam čula, nego sam osjetila.
Prvi anđeo – Ime joj je Nada.
Pere me od beznađa, umora, zabrinutosti, tuge i straha.
Drugi anđeo – Ime joj je Mir.
Pere me od nepovjerenja u Boga, od svih propusta, svih mojih nemira.
Treći anđeo – Ime joj je Radost.
Pere me od sumnje, od grijeha prema sebi, ispire moje rane.
Četvrti anđeo – Ime joj je Ljubav.
Pere me za susret s Kristom. Pere me od svih dvoumnih misli, pere rane odbacivanja, zlostavljanja i loših izbora.
Sve sam to ispovjedila zadnjih nekoliko mjeseci, okajala, izdržala pokoru i oprošteno mi je. San je način na koji mi Bog govori:
„Evo ovako sam ti oprostio, jer bila si ustrajna. Tvoja te vjera spasila.“
Potrebno je u svemu tražiti Božji znak.
Bdijte, rekao nam je, jer ne znate ni dana ni sata Gospodareva povratka.
Ivana, Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
