Samoća kao lijek Moramo si osvijestiti da naš pojam o vremenu nije isti kao i Božji. Bogu se nikamo ne žuri, on nas uči strpljivosti. Kad očajno želimo sada i odmah nekoga ili nešto, to nikako nećemo dobiti. Tad jednostavno nije pravi trenutak. Zar uistinu želimo da nas budući partner upozna očajne, ili želimo da nas upozna opuštene i radosne pa da vidi našu pravu sliku, kakvi uistinu u dubini duše jesmo?

Foto: Shutterstock

Može li samoća biti blagoslov?

Mnogi mladi i oni stariji koji nisu upoznali svog bračnog partnera, žale se na samoću. Samoća može biti blagoslov. Ona je Božji način da nam kaže: „Sad možeš u miru raditi na sebi i živjeti opušteno u radosti.“ U samoći biramo hoćemo li postiti od napasti i misli da nismo dovoljno dobri, ili ćemo se prepustiti Božjoj milosti i providnosti te gledati na nju kao blagoslov. Isus se u pustinji 40 dana oslanjao na snagu Duha Svetoga kako bi se odupro đavoljim napastima. Koliki blagoslov imamo samim time što imamo Boga, vjeru i snagu molitve. Mnogi ne znaju za taj blagoslov i, nažalost, još uvijek ne znaju što propuštaju. Zato često molimo za njihovo obraćenje u duhu naše vjere. Imamo i blagoslov ispovijedi, što druge religije nemaju. Koliko olakšanje i riječi utjehe ona pruža. Slavljenje euharistije okrijepa je za naše tijelo i dušu. Imamo sve recepte za izlječenje naše patnje zbog samoće. Jedina napast kojoj se trebamo oduprijeti je u našem umu.

Pouzdanje u Božju providnost

Mnogo smo puta u životu primijetili kako se lijepe stvari počinju događati kad imamo radosne misli i živimo uzdajući se u Božju providnost da je sve dobro i da će biti dobro. No ima trenutaka kad padamo i kad vidimo da nam ne uspijeva ono što bismo htjeli. Moramo si osvijestiti da naš pojam o vremenu nije isti kao i Božji. Bogu se nikamo ne žuri, on nas uči strpljivosti. Kad očajno želimo sada i odmah nekoga ili nešto, to nikako nećemo dobiti. Tad jednostavno nije pravi trenutak. Zar uistinu želimo da nas budući partner upozna očajne, ili želimo da nas upozna opuštene i radosne pa da vidi našu pravu sliku, kakvi uistinu u dubini duše jesmo? Radosti prethodi zahvalnost.

Zahvalnost na…

Zahvalnost na buđenju, na tijelu koje me služi, i koje njegujem i održavam kao hram Duha Svetoga (najbolje što mogu); zahvalnost što si mogu priuštiti raznoliku hranu i što imam volje pripremati je na kreativne i zdrave načine; zahvalnost što sam sposoban zaraditi i pomoći drugima, zahvalnost što dajem svoj maksimum u poslu koji imam i dodatno ulažem napore u svoj napredak. Ne zaboravite zahvaliti ljudima koje imate oko sebe što su dio vašeg života, i unesite radosne sitnice u njihove živote uz lijepu riječ, poziv na ručak, kolač, kupnju potrebnog. Odvedite roditelje, djeda, baku u kino, kazalište, ili na sladoled. Vremena su nepredvidiva i život je prekratak da bismo ga uzimali zdravo za gotovo. Jedan je dan nekom sve što ima od života. Dan treba iskoristiti produktivno sa zahvalnošću i u radosti. Počevši od što ranijeg buđenja, tjelovježbe, molitve i zdravog obroka. Zatim treba nastaviti s brigom o higijeni i lijepom dojmu koji ostavljamo ispeglani i mirišljavi s urednom frizurom. Kad se pogledamo u ogledalo, nasmiješimo se i recimo naglas: „Dobro jutro, ljepotice/ljepotane! Danas će biti odličan dan!“ Koliko god glupo zvučalo, jednom kad nam uđe u rutinu lijepo se ophoditi prema sebi, takvima ćemo se uistinu smatrati, a kakvima sebe smatramo takvima nas drugi gledaju.

Slobodno vrijeme

Slobodno vrijeme može se iskoristiti za rad na sebi, čitanje Biblije i općenito duhovnog ili edukativnog sadržaja, za učlaniti se u neku udrugu ili zajednicu i pokloniti sat-dva tjedno nekome u potrebi, odlaske u prirodu, biciklizam, sudjelovanje u radionicama crkvene zajednice, itd. Toliko je toga gdje čovjek može dati sebe, a toliko mnogo dobiti zauzvrat, čime obogaćuje svoj unutarnji život i daje priliku otvoriti se svijetu koji mu može ostvariti tihe želje srca.

Autorica: Maja Ivančić; Book.hr