Sadržaj ljudskog života moguće je iznova napisati „Koliko ljudi u sebi nosi tajnu trpljenja, psovke koje su izrekli roditelji i bližnji, bez mogućnosti oslobođenja od noćne more zapisa u pameti. Sveti Pavao te obvezujuće zadužnice u citiranom fragmentu Poslanice Kološanima naziva keirografon – doslovno rukopis ili zadužnica napisana rukom...”

Foto: Pk_camera, Shutterstock

Zlo što smo učinili Bog svojom krvlju i rukama briše

Gospodinova ruka nagrađuje nepravdu još većom milošću – zlo što smo ga učinili vlastitim rukama, on rukama svojim i krvlju svojom briše. Gospodinova ruka otrt će svaku suzu, kao što govori Otkrivenje. Svaku? Svaku! Exaleipsei znači ‘obrisati’, ‘otrti’, ‘gladiti’, ali također i ‘izbrisati kao da nije ni postojalo’, a taj je glagol iskoristio Pavao u Poslanici Kološanima, u kojoj je napisao da je Isus prekrižio, izbrisao, odagnao dugove naših sumnji:

Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas. (Kol 2, 14)

Tijekom starih vremena zapis na pergamentu bilo je moguće izbrisati. Nerijetko su zapisi brisani i pisani nanovo. Takav se rukopis naziva palimpsest. Moguće je iznova napisati sadržaj ljudskog života, čak i ako je tko u sebi zapisao samo grijehe te su mu ostali samo psovka i nesreća. Koliko ljudi u sebi nosi tajnu trpljenja, psovke koje su izrekli roditelji i bližnji, bez mogućnosti oslobođenja od noćne more zapisa u pameti.

Osobna mjenica

Sveti Pavao te obvezujuće zadužnice u citiranom fragmentu Poslanice Kološanima naziva keirografon – doslovno rukopis ili zadužnica napisana rukom. Riječ je o ugovoru, svojstvenu beskorisnu pismu koje se odnosi na dugove. Suvremeno bi se reklo mjenica ili zadužnica. Riječ je dakle o osobnoj mjenici – vrijednosnom dokumentu jasno određenu prema zakonu o mjenicama, koji sadrži bezuvjetno obećanje obveznika o plaćanju određene novčane sume na određenom mjestu i u određenom vremenu određenoj osobi (izdavatelju – Vragu) te koji uvjetuje bezuvjetnu odgovornost potpisanih osoba. Riječ se keirografon u poljskom jeziku poloniziralo u riječ cyrograf, koji nam je poznat iz vražjih praksi. Riječ cyrograf posuđenica je iz grčkog jezika koja se odnosi na rukopisni dokument (τό χειρόγραφον, keirόgrafon, od χειρ – ruka i γράφειν – pisati), korištena je poglavito tijekom srednjeg vijeka (lat. chirographum). Tim se nazivom određivalo uglavnom dokumente koji su bili vezani uz pravno-privatne djelatnosti kao što su ugovori, potvrde o primitku, obveznice ili revers – pismena potvrda kojom se jamči povratak onoga što je posuđeno.

Poderati ugovore s Vragom

Cirograf je koristan samo do jednog trenutka. Nakon njega postaje samo preuzimanje duga na nemilosrdan način sve do prokletstva. Egzorcisti govore da ponekad slamanje moći cirografa traje godinama, a posljedice agonije mogu biti još duže. Ali danas cirograf može biti, primjerice, i menadžerski ugovor prema kojem konzorcij ispunja tvoje želje, a ti mu daješ svoju dušu i uvjerenja za novac.

priča o rukama Oca i Sina iz kojih nas nijedna sila neće oteti!

Međutim sve cirografe, obveze prema Đavlu, dugove savjesti, autentične grijehe i naše pogrešno shvaćanje grijeha, ako se dajemo u njegove ruke, Isus svojim rukama briše, para, uništava i isplaćuje. Nanovo ih ispisuje slovima evanđelja, odnosno najljepšim željama, dobrom novinom – postaju EVANĐEOSKI PALIMPSEST. Čak i ako bi postojali cirografi potpisani vlastitom rukom i krvlju, on bi ih svojom rukom poništio kad bismo se dali u njegove ruke ranjene zbog ljubavi prema nama. Odatle u evanđelju priča o rukama Oca i Sina iz kojih nas nijedna sila neće oteti!

Iz knjige „Josipov dom” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.