Foto: s. Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa

„Zahvaljujem vam za pomoć koja je spasila moje dijete kad je bilo na rubu smrti zbog gladi. Meni i svim drugim majkama Vaša pomoć daje nadu da ćemo prebroditi ovu krizu i da će naša djeca preživjeti. Bog i Gospa neka prosvjetljuju Vas i sve ljude koji nam pomažu, kako bi mogli nastaviti pomagati svu siromašnu djecu. Tisuću hvala od mame Vilfred Salazar.“

Sestra Lilja Lončar misionarka je  tri desetljeća staža u radu s potrebitima u zemljama Trećega svijeta. Prije 16 godina u Splitu je osnovala udrugu „Zdenac“, neprofitnu organizaciju civilnog društva, koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama. Udruga samostalno djeluje na Kubi, u Venezueli, Tanzaniji i Mozambiku. U suradnji sa hrvatskim misionarima djeluje u Ugandi, Nigeriji i Ekvadoru.

Prije pet godina „Zdenac“ je započeo svoju misiju na otoku Margariti u Venezueli. Otok Margarita turistički je otok sa otprilike 500 000 stanovnika (prije krize bilo je oko 700 000). Prilično je siguran ako se usporedi s ostatkom zemlje. U četiri različite općine „Zdenac“ skrbi za 307 djece, osoba treće dobi, bolesnika i obitelji u velikoj potrebi. Prije pola godine započeli su s pripremama i davanjem mliječnog obroka u petoj općini. Potrebitima uz hranu nastoje pribaviti i odjeću i obuću, već prema mogućnostima. Na otoku postoji cjelodnevni program za djecu od sedam do 16 godina, dok se za onu mlađu od sedam godina osigurava jedan proteinski obrok dnevno. U programu sudjeluje 25 mjesnih volontera, među kojima su nutricionisti, liječnici, vozači, kuhari, učitelji i profesori. Zahvaljujući dobročiniteljima iz Hrvatske pomoć pružaju već punih pet godina.

Foto: privatna arhiva

„Želimo spasiti djecu koja žive na ulicama“

Na jugoistoku otoka Margarite nalazi se mali ribarski grad Punta de Piedra koji se, zajedno s okolnim mjestima, smatra najsiromašnijim dijelom otoka Margarite:

„Otpadne vode prelijevaju se ulicama, djeca i odrasli gaze po njima. Masovno obolijevaju od zaraznih bolesti. Veliki broj stanovnika boluje od tuberkuloze zbog loše ishrane i nehigijenskih uvjeta. U niskim vlažnim kućicama zajedno živi  po nekoliko obitelji, nerijetko i po četiri generacije. Žene počnu rađati rano i zato su sedamdesetogodišnjakinje prabake i praprabake. Većina njih su napuštene i gladne. Svakodnevna drama na lučkom otoku nastaje zbog nedostatka vode za piće. Često se moramo boriti, moliti i tražiti kako bi dobili 20 litara vode potrebne za pripremu proteinskih napitaka za 45-ero pothranjene djece“ – priča s. Ljilja.

Upravo u ovom najugroženijem području na otoku misionari „Zdenca“ žele otvoriti peti centar za pomoć najpotrebitijima:

„Velik broj djece provodi cijele dane i noći na ulici. Izloženi su opasnostima dječje prostitucije. Zavod za javno zdravstvo govori o velikom broju spolnih bolesti kod djece i mladih. Visok je postotak maloljetničkih trudnoća (djevojčice već sa 12 i 13 godina rađaju djecu). Sve su to razlozi koji su nas potaknuli da započnemo misiju u ovom malom gradu. S pripremama smo započeli u srpnju 2018. godine. Pokrenuli smo i program ‘Spasimo djecu’ kako bismo zbrinuli 45-ero djece (od dojenačke dobi do sedme godine) koji su bili u kritičnom stanju pothranjenosti“ – objašnjava misionarka.

Pošto nemaju sredstava, kao ni kuće u kojoj bi djelovali, župnik im je dopustio da privremeno budu u jednoj maloj dvorani – bez zahoda, vode i kuhinje. Gradske vode nema, rezervoar je davno pukao i  nemaju novca za cement (cijena vreće je 150 kuna, a mjesečna plaća 30 kuna).

Teški uvjeti rada velik su izazov i prepreka misionarima u njihovim nastojanjima da najugroženijima osiguraju uvjete za dostojanstven život:

„Imali smo mali automobil kojim smo svaki dan razvozili hranu i volontere. No, nakon što mu je pregorio motor, naš je rad bio prekinut. Tada su nam pomogli Kristofori, koji su osigurali pomoć u roku 24 sata. Zahvaljujem na velikodušnoj i brzoj pomoći Kristoforima i drugim dobročiniteljima. Trenutno smo u nabavci kamioneta koji će zadovoljiti i poboljšati naše služenje.“

Foto: privatna arhiva

Pisma zahvale

Svako djelo milosrđa ljudi u potrebi prihvaćaju sa zahvalnošću. Sestra Ljilja prisjetila se tako jednoga događaja koji joj je ostao u posebnom sjećanju. Kada je, naime, stigla u Venezuelu posjetila je grupu majki s malom djecom koje su čekale proteinski napitak za njih:

„Na njihovim licima zapažala sam duboku bol i zabrinutost. Upalih očiju i iscrpljena izgleda djelovale su puno starije nego što jesu. Neke od njih bile su s bebama u naručju, dok je većina vodila za ruku jedno i više djece. Očeva nije bilo. Pozdravila sam ih, prenijela pozdrave i suosjećanje volontera i dobročinitelja iz Hrvatske. Dok su djeca uživala u velikoj čaši svojeg proteinskog napitaka, napravila sam nekoliko fotografija da pošaljem dobročiniteljima u Hrvatsku. Odjednom se okupila grupica mališana oko mene. Svako dijete u svojim je ručicama imalo pisamce. To su u njihovo ime napisale majke, da izraze svoju zahvalnost. Nisam to očekivala“.
„Oni bi plakali od gladi, a ja sam plakala od gladi i nemoći jer im nemam što dati“

Neka od pisama:

„Prije svega primite srdačan pozdrav i veliki zagrljaj od majke dječaka Robinsona Rodrigeza. Zahvaljujem vam na pomoći koja je spasila moje dijete kada je bilo na rubu smrti zbog gladi. Meni i svim drugim majkama Vaša pomoć daje nadu da ćemo prebroditi ovu krizu i da će naša djeca preživjeti. Bog i Gospa neka prosvjetljuju Vas i sve ljude koji nam pomažu, kako bi mogli nastaviti pomagati svu siromašnu djecu. Tisuću hvala od mame Vilfred Salazar.“

„Zahvaljujemo vam za ljubav i pomoć koju nam dajete. Spašavate živote našoj djeci. Jako smo zahvalni za hranu. Hvala. Neka Vas Bog čuva i blagoslovi u svakom trenutku. Elisina i Raibelisina mama“

„Česti su dani kada u kući nemamo ništa za jesti. Djeca su mi malena i ne razumiju što znači ne imati. Plaču i traže da im dam jesti. Oni bi plakali od gladi, a ja sam plakala od gladi i nemoći jer im nemam što dati. Gledala sam kako iz dana u dan propadaju. Otkako primamo ovaj hranjivi obrok, moja djeca su porasla a ja mirnije spavam. Jako sam Vam zahvalna za svu pomoć koju nam pružate. Hvala vam za hranu koju nam dajete s ljubavlju. Hvala u ime sve djece koju ste spasili i spašavate od gladi. Rakelina mama“

„Ovim malim pismom želimo Vam izraziti iskrenu zahvalu. Vi i vaši suradnici svojim ste služenjem zaslužili nebo, dajući nam mogućnost da jedemo, što nam naše majke ne mogu dati u našim kućama. Hvala Vama i svima koji su u vašoj Udruzi. Mi uživamo u našem mliječnom obroku. Bog vas blagoslovio. Alegna i Luis“

„Osjećam se zahvalnom i blagoslovljenom, zato što je Bog u moj život stavio divne ljude a to ste Vi, naši dobročinitelji iz Zdenca, iz Hrvatske, koji nam bezuvjetno pružate ljubav i pomoć bez ikakve nadoknade i računice. Bog vas blagoslovio! Naholis“

Proteinski obrok koji je spasio život mnogima za većinu je to je jedina hrana svakog dana. Kriza je dosegla svoj vrhunac. I druge majke traže i mole za svoju djecu. Misionari „Zdenca“ nažalost nemaju dovoljno za sve, kao ni prostor u koji bi ih smjestili. Sve su kuće nastanjenje i prostor je praktički nemoguće naći. Uspjeli su pronaći jednu veliku staru kuću koja ispunjava nužne zahtjeve, ali je derutna i trebalo bi ju obnoviti. U njoj bi mogli primiti 100 djece i majki dnevno, pripremati hranu, raditi s većom djecom i tako ih spašavati od opasnosti kojima su izloženi na ulici.

Foto: privatna arhiva

Najveće potrebe

Kako bi ostvarili svoji misiju, udruga „Zdenac“ treba pomoć:

„Trebamo pojedince, obitelji, župe, molitvene zajednice, vrtiće, škole,  poduzeća, zaklade, sve ljude dobre volje, da pomognu ovoj djeci u nevolji, kao i majkama, bakama, napuštenim starcima, bolesnicima i svima koji čekaju na dom, hranu, odjeću, obuću, učenje i sigurno mjesto gdje će se nanovo roditi za život po mjeri svakog čovjeka, kako ga je Bog zamislio i kakvim  ga želi sada učiniti, služeći  se materijalnim doprinosom dobrih ljudi. Oni zauzvrat mole Boga da nagradi njihove dobročinitelje svakim dobrom duše i tijela u ovom zemaljskom životu i vječnosti“ – rekla nam je s. Ljilja.

Da bi se pružila pomoć najugroženijoj djeci, majkama, bolesnima i starcima – potrebno je sljedeće:

• dnevni obrok za djecu do sedam godina je 3,50 kuna
• proteinski napitak za 100 djece košta 350 kuna (na dnevnoj bazi)
• dnevni obrok za stariju djecu i odrasle je 3 kune
• 100 obroka za osnovnoškolce, bolesne i nemoćne je 300 kn (na dnevnoj bazi)
• jedan par obuće za školu je 70 kuna
• 100 pari cipela za školu je 7000 kuna
• kuća za rad s djecom i majkama je 90 000 kuna

Oprema za rad:

• 10 stolova i 50 plastičnih stolica (jedan stol je 75 kuna, a stolica 35)
• 100 plastičnih tanjura (jedan je 13 kuna)
• 100 žlica (jedna je 12 kuna)
• 100 vilica (jedna je 12 kuna)

Ostalo:

• peć (cijena jedne je 3500 kuna)
• hladnjak (jedan je 7000 kuna)
• zamrzivač (jedan je 7500 kuna)

Kako pomoći?

Svoju novčanu pomoć možete poslati preko „Zdenca“ – jednokratno ili trajnim nalogom.

Važno je naznačiti što želite financirati: dnevni obrok za malu djecu, za veću djecu, za stare i zaboravljene osobe, za bolesnike, za osobe sa posebnim potrebama.

Ako želite da Vaša pomoć bude dugotrajna, možete mjesečno uplaćivati iznos za broj obroka koji želite darovati. Najbolje je to učiniti putem trajnog naloga u svojoj banci. Na taj način osiguravate stalnu pomoć. Jednokratnom uplatom možete doprinijeti opremanju kuhinje (pribor za jelo, stolovi, stolice…)

Svojim donacijama također možete doprinijeti kupnji kuće u siromašnom naselju Punta de Piedra.

Svoj doprinos možete uplatiti na žiro račun „Zdenca“.

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10 370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 30

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

s. Ljilja Lončar,

Misionarka Milosrđa

Više o radu udruge „Zdenac“ možete saznati ovdje.

Veliki intervju sa s. Ljiljom Lončar, jednom od najpoznatijih hrvatskih misionarki, možete pročitati ovdje.

.

Gabriela Jurković; Book.hr