Foto: Shutterstock
Dragi Bože, hvala ti što sam i danas imao krov nad glavom; mnogi ga nemaju, ja imam i stoga sam neizmjerno zahvalan. Hvala ti što sam danas, i više nego jučer, osjetio da se teta brine za mene, da je zanima kako sam, i da me zagrli kad plačem. Lijepo je imati rame na koje se možeš nasloniti kad si tužan; i znam da ga mnogi nemaju, stoga, puno hvala. Dragi Bože, i danas je dvoje ljudi bilo ovdje, gledali su djecu; mi smo se smijali kao u izlogu, nadali smo se da možda… ma, nema veze, mnogo sam puta pomislio da će izabrati baš mene, ali nisu, no ne brini, znam da ima mnogo djece koja su u goroj situaciji, pa ti hvala što nisam na njihovu mjestu; daj im da nađu mamu i tatu. I da, Bože, danas sam slučajno čuo kako to dvoje ljudi šapuće o tome kako će radije pokušati dobiti svoje dijete.
Ona je rekla da se raspitala za tu bolnicu gdje se djeca rađaju u epruvetama, mora da je tamo jako zanimljivo… Rekla je da želi svoje dijete. On ju je samo gledao, pa je pogledavao nas. Možda da nije tako velik, možda bi bio i zaplakao. Hvala ti, Bože, i na tome, žao mi je što mu je teško. A zašto ona hoće samo svoje dijete, pa zar nismo mi svi tvoja djeca, o, Bože? Pa zar ne mogu ja tako biti i njezino dijete? Ja nemam nikoga, nitko ne polaže prava na mene osim tebe, Bože; zašto ona onda misli da ne mogu biti njezino dijete? Zar ona ne voli djecu poput mene? Možda ne mogu biti njezino dijete jer nemam pravu boju kose? A možda se jednostavno boji da neću biti tako dobar kao njezino dijete iz epruvete… morat ću se još više potruditi pa me onda možda primijeti.
Hvala ti, Bože, i na toj mogućnosti, i nadam se da nećeš dopustiti da se proizvede više djece nego što ima roditelja, jer čini mi se, ne bude li svatko imao svoje roditelje, ostat će na cesti, kao ja… Al’ nema veze, Bože, znam da me ti sigurno voliš. Ma voli me i naša teta, voljet će me jednom i „mama” koja će imati mjesta u srcu za mene… ona koja će znati da ja ipak ne tražim puno. Ovdje imamo puno kvadrata i puno teta, a ja bih, Bože, htio malo kvadrata, al’ samo jednu mamu i tatu… ne znam imam li pravo to tražiti, pa te zato samo jednostavno molim, molim i zahvaljujem što ipak živim, jer jednom su mi rekli da su me mogli i zamrznuti, ali ja ne volim hladnoću, ni ljudskog srca ni zimu, stoga, hvala ti, Bože, i na srcu koje me grijalo prije nego sam se rodio, mada ga ja nisam upoznao…
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
