Foto: Unsplash, Maegan Martin
U Ukrajini je ratno stanje. Osim onih koji su otišli u vojsku, rat vode i obični ljudi koji, ne prepuštajući se sumnjama i nevoljama, ustraju u vjeri. Među njima važno mjesto zauzimaju redovnice.
KAI – poljska katolička informativna agencija je prije nekoliko dana objavila razgovor sa sestrom Karolinom, franjevkom, službenicom Križa, koja je ispričala situaciju u Žitomiru, središnjem gradu u Ukrajini, jednom od najstarijih ukrajinskih kulturnih središta s oko 260 tisuća stanovnika a koje svakodnevno, otkako je krenula ruska invazija, čupaju iz normalnog života sirene i granate.
Paweł Kęska: Sestre, što se događalo u kući sestara franjevki u proteklih pet dana?
Sestra Karolina: 24. veljače u 5 sati ujutro probudio nas je veliki prasak i buka aviona. Ustali smo u šoku. Shvatili smo da se dogodilo nešto strašno. Otišli smo u crkvu, a tamo su već svi govorili da je počeo rat, da nas je Rusija napala. Tako smo počeli moliti.
Ovo je potpuno nova stvarnost i sve se odvija vrlo brzo. Puno ljudi odlazi. Uglavnom u Poljsku. Ovdje vodimo dnevni boravak za slijepu djecu. Prvo smo ujutro nazvali sve i rekli im da ne dovode djecu. Roditelji su krenuli s djecom na selo, jer je tamo sigurnije. Mi smo ostali u gradu da budemo s ljudima, da ih podržavamo i pratimo. U početku je bilo mirno, ali zadnja dva dana sve je više raketnih uzbuna. Jučer su dvije rakete pogodile aerodrom. Daleko je od nas, ali začuo se užasan prasak i sve se treslo. Mnogo je stresa. Molimo se, pokušavamo živjeti normalnim životom, ali još uvijek postoje te sirene.
Paweł Kęska: Što radite kad se oglase sirene?
Prvo trčimo za Gospodinom Isusom. Svi moraju što prije u sklonište. Uzimamo Presveti iz kapelice i spuštamo se u hodnik na najnižem katu kuće – jer nemamo podrum
Sestra Karolina: Prvo trčimo za Gospodinom Isusom. Svi moraju što prije u sklonište. Uzimamo Presveti iz kapelice i spuštamo se u hodnik na najnižem katu kuće – jer nemamo podrum. Molimo se. Kada sirene prestanu, izlazimo na ulicu, susrećemo se sa susjedima i zajedno procjenjujemo situaciju. Podržavamo jedni druge. Svećenici su otvorili svoje crkve za one koji se nemaju gdje sakriti.
Paweł Kęska: Dakle, kad se sirene oglasi, trčite u kapelicu da zaštitite Isusa?
Sestra Karolina: Da, a onda ostajemo u molitvi i čekamo da se sve smiri. U posljednje vrijeme noći su bile teške jer su sirene tako česte. Ali Bog nam pomaže da preživimo.
Paweł Kęska: Kako moliti u takvoj situaciji, kako razgovarati s Bogom?
U ovom smo trenutku potpuno u Njegovim rukama i bespomoćni
Sestra Karolina: Pred sobom imamo Presveti Sakrament, ostajemo na klanjanju, molimo Gospinu krunicu, krunicu Božanskog milosrđa, molimo za mir, za milosrđe Božje na svijetu, na nama, na našim bližnjima, na gradu, na Ukrajini. Znamo da naši životi u potpunosti ovise o Bogu. U ovom smo trenutku potpuno u Njegovim rukama i bespomoćni. Kroz ovo se učimo pravom povjerenju, da, osobno mislim da ni moja vjera nije toliko jaka. I ja također učim.
Paweł Kęska: Što se događa s najugroženijima u Žitomiru?
Sestra Karolina: Trudimo se pomoći koliko možemo. Pomažemo zajedno s Caritasom. Nazvala je jedna od sestara iz druge zajednice i zatražila pomoć u kuhanju jela za civilnu obranu. Ovdje je svećenik iz Caritasa koji najpotrebnijima dijeli osnovne namirnice. Volonteri su postali vrlo organizirani. Sve se kreće tako brzim tempom. Danas smo nazvali gospođu koju poznajemo čiji se suprug prijavio u civilnu obranu da pitamo možemo li što učiniti da opremimo njegovu postrojbu. Žena nam je rekla da su ljudi odmah ponudili toliko da im je dosta. Svi su jako uključeni u pomaganje jedni drugima. Postoji veliko jedinstvo.
Paweł Kęska: Kako doživljavate ovu situaciju?
Svi se molimo za obraćenje Rusije i obraćenje onih koji su nas napali
Sestra Karolina: Prinosimo ga Bogu u molitvi. Ne razumijemo zašto smo napadnuti. Svi se molimo za obraćenje Rusije i obraćenje onih koji su nas napali. U svemu tome djeluje zlo. Zlo bismo trebali pobijediti dobrim. I tako to pokušavamo učiniti tako što, između ostalog, molimo krunicu, jer je Gospa tražila obraćenje Rusije. Mnogi se ljudi mole za ovo obraćenje. Molimo se i za vojnike. Za svoje koji nas brane, ali i za one s druge strane. I tamo ima siromaštva i očaja, jer su muževi i sinovi. Siromaštvo je s obje strane.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
