Tijekom leta na povratku iz Fatime Sveti Otac se osvrnuo na izvješće Kongregacije za nauk vjere i izrazio osobnu sumnju u autentičnost kasnijih ukazanja. Vjerujem da je svatko od nas Papine riječi doživio osobno, s određenim emocijama, no postoji jedna važnija istina od toga pitanja…
Foto: Pixabay
Međugorje sam prvi put posjetila davno, prije gotovo deset godina. Tada sam bila djevojčica u osnovnoj školi, koja još nije bila dovoljno zrela da shvati neku dublju ‘simboliku’ koja se vezuje uz to malo hercegovačko mjesto. No, ono mi je ipak bilo jako važno. S velikim sam poštovanjem i divljenjem slušala razgovore i svjedočanstva, ne sumnjajući ni trenutka u njihovu istinitost.
„
„Tako mi je jednom, dok sam razmišljala o tome, došla spoznaja – dom je ondje gdje je Majka, a tamo je uvijek najljepše”
Prijateljstvo moje majke i vidjelice Mirjane
Postoji još jedan razlog zbog kojeg sam to mjesto doživljavala na taj način i često slušala o njemu, a to je dugogodišnje prijateljstvo moje majke s Mirjanom, jednom od vidjelica. Voljela sam ju slušati kada je pričala, jer sam bila zadivljena mirnoćom kojom je odisala i radošću koju je nosila u srcu. Znala sam da tu „mora biti nešto”, što je meni toga trenutka još uvijek bilo neshvatljivo. Priče o Međugorju, ukazanjima i Gospi bile su, i danas su, česte u mojoj obitelji.
Dom je ondje gdje je Majka
Naravno, znala sam da nemaju svi jednako mišljenje i stav o pitanju Gospinih ukazanja. Ja sam uvijek vjerovala, jer sam svaki put, kad bih došla tamo, osjetila neopisiv mir i sigurnost. Bilo mi je jako teško kada bi došlo vrijeme da se vratimo svojim domovima. Tako mi je jednom, dok sam razmišljala o tome, došla spoznaja – dom je ondje gdje je Majka, a tamo je uvijek najljepše! Zato je bilo teško otići. I tada mi je sve bilo jasnije.
„
„Crkva je naša Majka, a Sveti je Otac njen poglavar. Mi smo, kao članovi Crkve, dužni prihvaćati odluke koje ona donese”
Da se vratim na iskaz Svetoga Oca, koji je tijekom vožnje na povratku iz Fatime izrazio sumnju u autentičnost Gospinih ukazanja. Crkva je naša Majka, a Sveti je Otac njen poglavar. Mi smo, kao članovi Crkve, dužni prihvaćati odluke koje ona donese. To se odnosi i na odluku koja se iščekuje od Kongregacije za nauk vjere, a odnosi se na Međugorje. Gospa je naša Majka, to je najvažnije u svemu. Njezina blizina je stalna, gdje god se mi nalazili.
Duhovni se plodovi Međugorja ne mogu osporiti
Plodovi Međugorja – obraćenja, novi počeci, milosti, sve se to ne može osporiti. Brojna ljudska srca su promijenjena, mnogi su došli bliže Bogu, pronašli smisao svoga života. Ta dimenzija Međugorja nikada se neće dovoditi u upit. Vjerujem da Bog upravlja svime, stoga mu trebamo vjerovati i prihvaćati ono što nam poručuje preko svojih Apostola.
