Osobni razvoj

RAZMIŠLJANJE O KONTRACEPCIJI

Jesmo li manje slobodne od kućanica iz pedesetih? Ono što je trebalo žene učiniti slobodnima, doživjelo je ironičan preokret

Foto: Pixabay

 

„Na početku 21. stoljeća spolno zlostavljanje i iskorištavanje žena doseglo je svoj vrhunac i nikada prije nije bilo toliko rašireno, a san o ženskoj emancipaciji, koju je obećala kontracepcija, čini se dalek i nedostižan… Je li to onda emancipacija? Je li se za to borio feministički pokret u 20. stoljeću?”

Što se je htjelo postići kontracepcijom? A do čega je ona zapravo dovela?

Prethodno se je stoljeće umjetna kontracepcija nesmiljeno širila, obećavajući ženama i mladim djevojkama slobodu i nadzor nad njihovim tijelom i plodnošću, što je trebalo dovesti do seksualne „slobode” kakvu imaju muškarci. Ta je sloboda trebala nastupiti nakon dugotrajne kulture mizoginije, koju simboliziraju tzv. kućanice iz 1950-ih, kad se je od žena očekivalo da se mlade udaju i posvete svoj život kućanstvu, udovoljavanju željama svojih muževa i obitelji, a da pritom zapostave sebe. Zahvaljujući kontracepciji, kao što su njezini zagovaratelji isticali, društvo više neće moći kontrolirati žene i one se više neće morati udati i imati obitelj, nego će se moći posvetiti karijeri. Drugim riječima, kontracepcija će pomoći ženama da ostvare svoj stvarni potencijal i da zadobiju poštovanje koje zaslužuju.

Međutim na početku 21. stoljeća spolno zlostavljanje i iskorištavanje žena doseglo je svoj vrhunac i nikada prije nije bilo toliko rašireno, a san o ženskoj emancipaciji, koju je obećala kontracepcija, čini se dalek i nedostižan.

Umjesto da žene postanu slobodne, kontracepcija zapravo potkopava žensku autonomnost

Na početku 21. stoljeća spolno zlostavljanje i iskorištavanje žena doseglo je svoj vrhunac. Provokativno odjevene žene redovito se koristi u reklamama za prodaju svega, od osiguranja do sendviča. Istraživanja otkrivaju alarmantan postotak mladih djevojaka koje su prisiljene na seks od svojih momaka, a slično je i s odraslim ženama. Broj žrtava „kulture silovanja” na sveučilištima i u školama u stalnu je porastu, a spolno nasilje prisutno je i na raznim drugim mjestima, od đačkih i studentskih domova do športskih terena. Ako uzmemo u obzir i pornografsku industriju, u kojoj je sasvim normalno ponižavanje, degradiranje i agresija prema ženama tijekom spolnog čina i inače, što je sve više nazočno i u svim filmovima i serijama, možemo zaključiti da je ta vrsta „zabave” postala uobičajena.

Sve to dovodi do pitanja nije li pristup ženama 1950-ih bio bolji negoli ovaj danas, što se tiče seksualnih prava i slobode i nije li i kontracepcija dovela do postojećeg stanja. Može se zaključiti da, umjesto da žene postanu slobodne, današnja kultura promicanja kontracepcije zapravo potkopava žensku autonomnost. Imamo stanje u kojem žene, da bi bile jednake muškarcima, moraju svoja tijela učiniti malo sličnija muškima.

Posljedice na odnos između muškarca i žene

Kontracepcija se često promovira kao ona koja otvara vrata seksualnoj slobodi. No umjesto da ih učini snažnima, kontracepcija zapravo čini žene ranjivima i dovela je do potpuna nestanka svakog poštovanja prema ženi. Nema ništa novoga u tome da muškarac ne preuzima obveze i da napusti ženu kada ona zatrudni, ali kontracepcijska kultura daje mu dozvolu da učini upravo to. Ona muškarcu omogućava da se riješi svih obveza, puno više negoli ženi. Muškarci često kažu svojim trudnim djevojkama: „Podupirem te bez obzira na to što ćeš odlučiti.” To znači da muškarac, jednostavno, odbacuje svaku odgovornost. On zapravo hoće reći: „Ne mogu se s tim gnjaviti. Ne želim odlučivati o tome. Ti ćeš se sama nositi s time. Ja te samo malo ohrabrujem prije nego što nestanem i upustim se u novu pustolovinu.”

Posljedice za cijelo društvo

Osim na odnos između muškarca i žene, kontracepcija ima posljedice i za cijelo društvo. Ona razara brak, dovodi do toga da cilj seksualnog čina nije potomstvo već samo zabava, a ženu čini tek predmetom, često i objektom nasilja. A ako se stvori kultura u kojoj je žena samo objekt zadovoljenja požude i u kojoj se pretpostavlja da je uvijek „voljna”, sav teret se onda prebacuje na nju. Ona mora objasniti zašto nije zainteresirana, umjesto da se muškarac potrudi da ona pristane. Ako smo zbilja emancipirane i toliko slobodne kako se govori, zašto se onda to događa?

*

Nema ništa čudnijega nego kad se kaže, u kontekstu našega seksualiziranog društva, da ljudi imaju pravo na seks, na seksualno zadovoljstvo, jer to onda znači da ga žena neizostavno mora pružiti. Je li to onda emancipacija? Je li se za to borio feministički pokret u 20. stoljeću i jesmo li uopće napredovali?

Autor: Ann Schneible  (Catholic News Agency)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Najčitanije

Na vrh