Foto: Shutterstock
Pitanje:
Kakvo je stajalište Crkve o svim tim pojavama, koje možemo uopćeno nazvati spiritizmom?
Odgovor:
Crkva je oduvijek, i opetovano, osuđivala svaki kontakt s duhovima, u kojem god se obliku on očitovao. Uostalom, osuda proizlazi još iz prvih biblijskih knjiga, kako smo prethodno iznijeli. Ipak bih se pozvao na relevantne crkvene dokumente koji progovaraju o toj tematici.
Što crkveni dokumenti govore o tome?
Jedan je dekret Svetog oficija od 4. kolovoza 1865. praksu prizivanja mrtvih da bi se od njih zadobili odgovori proglasio nedopuštenom, sablažnjivom i krivovjernom. Dana 1. veljače 1857. Apostolska pokorničarnica
[1]zabranila čak i pasivno sudjelovanje na spiritističkim seansama. Možda je najvažniji među dokumentima odgovor koji je Sveti oficij, 24. travnja 1917., dao na ovaj zanimljiv upit:
Je li dopušteno, uz prisutnost medija ili bez njega, bilo da je popraćeno hipnozom ili ne, sudjelovati u nekoj spiritističkoj seansi, primjerice onima koje ostavljaju dojam pobožnosti i čestitosti, ispitivati duhove ili duše, kako slušanjem odgovora, tako i pasivnim gledanjem, suzdržano, bez želje za stupanjem u dodir sa zlodusima?
Niječan odgovor je bez ikakve zadrške osobno odobrio papa Benedikt XV.
No najmjerodavnija osuda je ona koja je, pojašnjena i posadašnjena, iznesena u Katekizmu Katoličke Crkve, članci 2116 i 2117:
2116 Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu „otkriti“ budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenja i kocki, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.
2117 Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduha. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga.
„Sotona taj koji se prerušava u duše pokojnika koje se zazivaju…“
Mi koji se po službi koju nam je Crkva povjerila bavimo tim područjem nemamo sumnje: uvijek i u svakom obliku je Sotona taj koji se prerušava u duše pokojnika koje se zazivaju, da bi tako stupio u kontakt s ljudima i napakostio im.
Jednom su me uputili u kuću jedne gospođice koja je stanovala sama. Neobične pojave, poput izgorjelih otisaka ruku, predmeta koji se premještaju itd. činili su joj život nepodnošljivim. Ispripovjedila mi je da je nakon majčine smrti, da bi prevladala usamljenost, počela učestalo dozivati majčin duh u kuću. Upitao sam ju je li joj majka bila pobožna: odgovorila mi je da je svaki dan odlazila na misu te da je spokojno preminula, primivši i bolesničko pomazanje.
Posvijestio sam joj da nije moguće da bi ta prisutnost, koja joj sada zagorčava život, mogao biti duh njezine majke, s kojom ju je povezivala ljubav i koja sada prebiva u Božjem svjetlu. Štoviše, kad sam ju upozorio da prestane s tom praksom, proveo sam temeljito nad njom obred egzorcizma i odonda više nije imala nikakove smetnje.
„Svako sudjelovanje u spiritističkim seansama ostavlja neki trag u životu…“
Nama je nepojmljivo da bi se naša braća, preminula u miru s Bogom, mogla očitovati na spiritističkim seansama: duhovi koji se očituju su ili zlodusi ili se pak koriste dušama osoba koje su preminule u nemilosti Božjoj, a koje su sada pod njihovom vlašću. Osim jasne osude Crkve, dužnost mi je, kao pastiru, svrnuti pozornost na brojne osobe koje su izgubile mentalnu ravnotežu, razorile svoje obitelji, poduzeća, jer su sudjelovale na takovim seansama. Kontakt s duhovima je u svakom obliku poguban – tko se igra s vatrom, umire. Štoviše, često posljedice zahvaćaju kako njihovu djecu, tako i djecu njihove djece.
Katkad se ustanovi da su teška i neobična stanja, kao i velika i mala zla koja nekoga godinama prate, uzrokovana sudjelovanjem na spiritističkim seansama iz šale ili razonode, u dokolici studentskih dana. U tom slučaju valja pristupiti ispovijedi i primiti blagoslove.
Svako sudjelovanje u spiritističkim seansama ostavlja neki trag u životu. Pametnomu dosta!
Molitve smo preuzeli iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Što s đavlima i vračarskim urocima?“
Ovaj cjeloviti priručnik – koji je već postao klasik – sadrži pojašnjenja svih aspekata zagonetne stvarnosti okultnog svijeta. Jasan i potkrijepljen rezultat je duga proučavanja brojnih kvalificiranih egzorcista, svećenika i laika.
Namijenjen je:
- svima koji žele otkriti jesu li pogođeni silama zla
- onima koji doživljavaju duhovne napade te im treba oslobođenje
- pastirima Crkve koji žele poučiti i voditi vjernike prema oslobođenju od zla
- članovima Crkve i društva koji žele rasvijetliti i pojasniti misteriozne pojave.
Napisan je jednostavnim i svima razumljivim stilom.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
