RAZGOVOR S TALIJANSKIM EGZORCISTOM // Jesu li to zaista „gluposti iz srednjega vijeka”? Donosimo serijal pitanja i odgovora iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?“, talijanskog egzorcista Raula Salvuccija, koja iz tiska izlazi početkom rujna 2017.

Pitanje:

Danas, uslijed velika napretka čovječanstva, znanosti i tehnologije, te se stvari čine prevladanima. Danas se kaže „to su gluposti iz srednjega vijeka“ te sudjelovati u tim raspravama znači vratiti čovjeka unatrag, u mračna, davno minula vremena. Nije li tako?

Odgovor:

Tko god kaže „gluposti iz srednjega vijeka“, neznalica je. Odmah ću to razjasniti, da se tko ne bi našao uvrijeđenim zbog tih riječi.

Snaga svetopisamskih citata

Vratimo se na trenutak u davno minula tisućljeća povijesti kakvu poznajemo.

Otvorimo Bibliju. Osluškujmo izražajnu snagu ovih šest svetopisamskih citata preuzetih iz pet najstarijih biblijskih knjiga, Petoknjižja, nadahnuta Mojsijevim učenjem, koji je živio oko 1400. godine prije Krista.

Ne dopuštaj da vračarica živi! (Izl 22, 17)

Ne gatajte! Ne čarajte! (Lev 19, 26)

Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. (Lev 19, 31)

Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda. (Lev 20, 6)

Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju. (Lev 20, 27)

Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi. (Pnz 18, 10b – 12a)

Posegnimo sada za drugim odlomkom iz Biblije, iz mnogo kasnijeg vremena, u doba izgnanstva izraelskog naroda u Babilon (597. – 538. prije Krista).

Knjiga proroka Izaije pisana je iz usta jednoga proroka koji je živio kao prognanik među prognanicima. Kao što proizlazi iz konteksta, veoma su dobro poznavali rijeke, blago i idole moćnoga babilonskog naroda. To je naime opora i sarkastična kritika usmjerena protiv toga naroda, koji se pretjerano pouzdavao u magiju.

Stići će te oboje,
za tren, u isti dan!
Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš!
Punom će te mjerom snaći oboje,
pokraj svega tvojeg vračanja
i množine tvojih zaklinjanja!
U zloću si se svoju uzdala,
govorila si: „Nitko me ne vidi!“
Mudrost tvoja i znanje
zavedoše te.
U svom si srcu govorila:
„Ja i nitko drugi!“
Zlo će te snaći –
nećeš ga presresti;
oborit će se na te tvoja nesreća –
nećeš je odvratiti;
doći će na te propast iznenada –
nećeš je predvidjeti. (Iz 47, 9 – 11)

Zamislimo se sada nad tim svetopisamskim odlomcima.

Prvi tekstovi, iz Petoknjižja, svoju su konačnu redakciju imali oko 500 godina prije Krista, no njihovo je pisanje započelo barem 1000 godina prije Krista i nadahnute su smjernicama velikoga vođe Mojsija, koji je u nekim slučajevima čak predvidio i smrtnu kaznu za one koji se bave tim praksama.

„…povijest kaže da je magija prevladavala u kulturi toga naroda, osobito na dvoru“

Moramo se zapitati od koga li je samo taj narod naučio sve te spiritističke obrede. Odgovor je veoma jednostavan: to je narod izbjegao iz Egipta, velikoga carstva faraona. Ta je civilizacija, među najdrevnijima koje poznajemo, nastala oko 4000 godina prije Krista, a povijest kaže da je magija prevladavala u kulturi toga naroda, osobito na dvoru.

Drugi odlomak, preuzet iz Izaije, daje jasan uvid u prodor magije u još jednoj velikoj kulturi tih davno minulih vremena. Asirsko-babilonska civilizacija potječe pak iz vremena 3500 godina prije Krista.

Kako ispravno tvrdi Jeruzalemska Biblija u komentaru 2. retka, 6. poglavlja Izaije: „Gatanje je bilo veoma rašireno na drevnom Istoku, a i u Izraelu, unatoč zabranama.“

Stoga držim da je razborito ustvrditi da je već prije 6000 godina čovjek uspostavio odnos sa zlodusima.

„Spiritizam i magija su još i danas rasprostranjeni po čitavom svijetu“

No protoku vremena valja nadodati i prostornu rasprostranjenost. Srednji vijek, koji počinje nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva, obuhvaća veoma ograničeno područje Europe, dok su spiritizam i magija još i danas rasprostranjeni po čitavom svijetu.

Od misionara doznajemo o vještcima iz primitivnih plemena; poznata su velika magijska sjedišta u Latinskoj Americi, koja su k tomu i privlačna turistička odredišta.

Danas su veoma raširene knjige i knjižice biskupa Emanuelea Milinga, potomka jednoga primitivnog plemena iz Zambije, u kojima se mogu pročitati dojmljivi opisi obreda i čarobnih moći seoskih vještaca.

Egzorcist Gabriele Amorth u svojoj glasovitoj knjizi opetovano ističe kako je najteže obrede egzorcizma morao vršiti nad osobama iz Brazila i Afrike.

„Otkako su mu Adam i Eva nasjeli, Sotona nije više napustio ljudski rod“

Uvid u tu problematiku, stečen zahvaljujući dugu iskustvu i sazrijevanju na tom području, doveo nas je do uvjerenja da, otkako su mu Adam i Eva nasjeli, Sotona nije više napustio ljudski rod te ga nije prestao napastovati u svakom vremenu i na svakom mjestu.

Mjerodavna potvrda te tvrdnje može se pronaći u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Drugoga vatikanskog sabora (Radost i nada, nap. prev.). Dokument rječito progovara o toj problematici i trebali bi ga uvažiti i najzahtjevniji crkveni teolozi.

Molitve smo preuzeli iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.