Kako se osloboditi ‘pogubnog’ sadržaja ako je ‘meta’ uroka želudac Talijanski egzorcist Raul Salvucci objašnjava što učiniti ako sumnjamo da nam je nešto u želucu!

Foto: Shutterstock

Pitanje:

Kad si već spomenuo želudac kao metu uroka, ako tko misli da mu je nešto u želudcu, što da učini da se toga oslobodi?

Odgovor:

Teško je to pitanje. Ima ljudi koji se pokušavaju riješiti pogubnog sadržaja izazivajući povraćanje, uz pomoć osoba koje su stručne za to područje. No iskustva pogođenih osoba nedvosmisleno govore da često izlazi sve drugo samo ne ono što bi trebalo.

Konzumacija blagoslovljene vode, a posebice egzorciranog ulja (popraćeno blagoslovom iz Rimskog obrednika) ima stanovitu učinkovitost protiv nepoželjna sadržaja želudca. Voda i ulje, jednom kad stupe u dodir s tim predmetima, imaju protivno djelovanje i poništavaju negativni naboj. U nekim slučajevima te tvari, osobito ulje, mogu pospješiti prolazak sadržaja kroz crijeva i izlazak iz organizma.

To međutim iziskuje sustavnu i redovitu uporabu.

Kao što ću bolje objasniti u nastavku, moje mi iskustvo govori da, što netko više kroči stazom vjere i što se u njemu shodno tomu više očituje Gospodnja djelatna prisutnost, sile zla uzmiču i tako se postupno umanjuje moć tih tvari, koje potom prolaze kroz probavni sustav kao i svaka druga probavljena hrana.

No ne krene li se stazom vjere, sa želudcem se događa kao i s jastucima. Kad se baci stari jastuk, začarani se predmeti ponovno pojavljuju u novom jastuku. Mnogi mi ljudi kažu: „Sve sam bacio prema uputama vračara i mislim da je sada s tim svršeno.“ No to je puka varka, jer urok je usmjeren protiv čovjeka i sve dok se čovjek ne utekne Isusu Spasitelju, do izbavljenja neće doći.

„Ne znamo li da se demoni ne mogu ni pomaknuti bez Božjeg dopuštenja?“

Prisjetimo se Isusovih riječi: „Ja sam Put i Istina i Život.“ (Iv 14, 6) Kad Isusov život postane naš, a mi mu se predamo i samo njemu dopuštamo da nas vodi, sve će to postati puka tlapnja.

U biti ima pravo sv. Terezija Avilska:

Ne shvaćam strahove onih koji viču: „Vrag, vrag!“, kad bi mogli vikati „Bog, Bog!“ i napuniti pakao strahom. Ne znamo li da se demoni ne mogu ni pomaknuti bez Božjeg dopuštenja? Kakve su to dakle uzaludne bojazni? (Terezija Avilska, Život, XXV).

Iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima” autora Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.