Foto: ML
Poštovana sestro Bogna, dobrodošla u Hrvatsku – Witamy w Chorwacji! Iznimno nam je drago što imamo priliku susresti se s Vama i čast nam je što možemo biti izdavači Vaše knjige! Zahvalni smo pateru Marku što nam iskazuje povjerenje i odabire nas za izdavače svojih knjiga, sada Vaše knjige, knjigâ patera Augustyna Pelanowskog… Za početak mi bismo se voljeli predstaviti Vama. Dolazimo iz Ustanove za promicanje kršćanskih vrednota „Kristofori“. Kako sam naziv govori, svojim se djelovanjem trudimo donijeti Krista onima koji ga još nisu sreli, ali i svima koji žele produbiti svoj odnos s njim. To osim preko knjiga radimo na molitveno-evangelizacijskim susretima u (sportskim) dvoranama, kroz časopis „Book“, portal Book.hr, razne tečajeve, hodočašća i tako dalje.
„Mislim da je sada volja Božja da moje knjige dođu do što više duša“
Glavni povod našeg susreta s Vama je osobit događaj – Vaša knjiga „Bog traži čovjeka“ nedavno je izašla iz tiska na hrvatskom jeziku! Nije svakidašnji događaj da redovnica izda knjigu, a da to – kako sami kažete u knjizi – nije kuharica. Časne sestre, kažete, trebaju prije svega biti majstorice duhovnog života, a tek onda odgojiteljice u vrtiću, kuharice… Kako se je rodila ideja o knjizi?
Zapravo, samu sebe pitam kako se to dogodilo da mi trenutno nekoliko katoličkih izdavačkih kuća želi objaviti tekstove. Nikada se nisam sama oko toga angažirala, nisam to tražila. Sigurno, uvijek sam imala duboku potrebu da s drugima podijelim istinu o Bogu koji nas je tako uzljubio da je postao i čovjekom, ali evo, iskreno sam iznenađena svim tim upitima i nastojanjima da nešto kažem javno… Mislim da je sada takva volja Božja, da moje knjige dođu do što više duša. Ja sam samo oruđe u njegovim rukama.
Na svom profilu na Facebooku imate fotografiju scene iz filma Matrix. Može li ovaj film pomoći kršćaninu u shvaćanju odnosa između vidljive i nevidljive stvarnosti?
Smatram da između duhovnih i materijalnih stvarnosti nema nekog ogromnog ponora kako se uobičajeno misli. U Africi, na primjer, imaju sjajan osjećaj za to, njima duhovni i tjelesni svijet predstavlja jedno. Simbolika iz filma „Matrix” s druge strane sjajno pokazuje ponor koji se nalazi između istine i iluzije! To su zaista dva svijeta. Život u Bogu je život u istini. Zli duh je otac laži. I spoznaja te granice je za nas kudikamo važnija.
„Velečasni, vi ste doktor, pomozite, krava mi se razboljela!” A on joj odgovara: „Ali ja sam doktor teologije!” Bakica mu odgovori: „Pa, možda ima baš tu bolest, teologiju?”
Doktorica ste duhovne teologije. Možete li nam objasniti taj pojam?
Kod nas ima jedna anegdota. U neku malu seosku župu dolazi neki svećenik i ljudi saznaju da je „doktor”. I tako, dolazi mu neka bakica i kaže: „Velečasni, vi ste doktor, pomozite, krava mi se razboljela!” A on joj odgovara: „Ali ja sam doktor teologije!” Bakica mu odgovori: „Pa, možda ima baš tu bolest, teologiju?” No, sad ozbiljno, za doktorat iz teologije treba dugo godina učiti, spoznavati, dobivati znanje. Ja sam specijalizirala teologiju duhovnosti, odnosno na poseban se način bavim onime što se tiče odnosa između Boga i čovjeka, iskustva molitve i susreta s Gospodinom. Tu su važni i kriteriji raspoznavanja što je i što nije ispravan odnos prema Bogu; kao i što u tome pomaže, a što odmaže. Zanimljivo je to, jer svatko od nas želi dublji odnos s Bogom, a često ne uspijevamo. Teologija duhovnosti pomaže u raspoznavanju ispravnog puta da se ne bismo izgubili u slijepim ulicama nekih duhovnih izopačenosti i čudnovatosti.
Previše kršćana se boji otkriti svoje srce Bogu, smatrajući da zlo, grijesi, naša kaotičnost i nemoć, koje svi mi nosimo u sebi, guraju Isusa od nas i sablažnjavaju ga! Ali, zar on nije baš zbog toga svega umro na križu, oprostio nam je?!
U knjizi govorite o „sindromu Jone“ – taj se prorok nije bojao i svađati s Bogom, ljutiti se na njega jer ga nije vodio smjerom koji si je bio zamislio. Kažete da je takvo, totalno iskreno ponašanje nužno da bismo imali pravi odnos s Bogom, da ne bismo bili samo pobožni, dok smo u isto vrijeme daleko od Boga. Što sve sadržava istinski odnos s Bogom, koji daje konkretne plodove?
Da, Gospodin ne želi da smo samo izvanjski ispravni pred njim. On želi autentičan odnos s nama. Samo takvo prijateljevanje s Bogom može promijeniti iznutra čovjeka i učiniti ga sličnim Isusu. Previše kršćana se boji otkriti svoje srce Bogu, smatrajući da zlo, grijesi, naša kaotičnost i nemoć, koje svi mi nosimo u sebi, guraju Isusa od nas i sablažnjavaju ga! Ali, zar on to sve ne zna? Štoviše, on je baš zbog toga svega umro na križu, oprostio nam je! Kada dolazimo iskreno k Isusu priznavajući mu naše neuredne osjećaje, napasti, požude, egoizam i ovisnosti, njegovo divno svjetlo počinje pronicati kroz ta ranjena mjesta i polako ih dovodi u red. Nema drugog puta posvećenja. Izvan toga je sve samo farizejština.
Imamo besmrtnu dušu i ona je, kako primjećujemo, strašno zapuštena. Što bi sve bilo, kad bi ljudi brinuli o duši kao što brinu o tijelu!
Danas se sve više osoba žali na depresiju, nedostaje im životnog smisla i pravog poleta. Kako čovjek danas može biti istinski sretan i ispunjen?
Ovo je jako dobro pitanje. Mislim da svatko od nas to nosi u sebi, jer svi, od trenutka kad smo upali u prvi grijeh, čeznemo za puninom, za srećom i harmonijom. Samo je jedan izvor istinske sretnosti, a to je Bog. I samo je jedan put koji vodi do njega – Isus Krist. Bog je postao čovjek upravo zato da nam pokaže uzor i izvor pravog, ispunjenog ljudskog života. Približavajući se Isusu, nalazimo smisao i mir. Ogromna količina ljudskog bola i depresije ima svoj temelj u tome što se iz naše svakodnevice izagnalo živoga Boga. Kružimo i upijamo svijet ekonomije, znanja, rada, kupnje i prodaje, zabave… Sve naše potrebe imaju neko opravdanje, ali ona fundamentalna potreba za Bogom je ignorirana i ismijavana. Ono što je duhovno, zapravo kršćanski duhovno, šikanira se kao naivno, neracionalno. Ali čovjek nije samo tijelo ili samo mozak, on je i emocija, on je duhovno-tjelesan. Imamo besmrtnu dušu i ona je, kako primjećujemo, strašno zapuštena. Što bi sve bilo, kad bi ljudi brinuli o duši kao što brinu o tijelu! (…)
Cijeli intervju (što s. Bogna misli o papi Franji; je li imala momka prije nego je odlučila postati redovnica; što današnjoj Crkvi treba kako bi prebrodila današnju krizu; više o pobožnosti Presvete Duše Kristove, koja je protuotrov za bolesti našeg doba…) možete pročitati u Booku za mjesec listopad (br. 118).
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
