Rasprši u tren misli grešne i kad napast hoće da me svlada Kad ne mogu više i u nemoći se pitam do kada i koliko još puta ima, pruža mi ruku strpljiva sa mnom slabom

Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: Dmytro Buianskyi, Shutterstock

Ljubav i ja

Ponekad moja Ljubav usne u lađi ploveć mirnim morem života
A kad se oluja na pučini digne i vjetrovi protivni zapušu,
Tada ja malovjerna strahom ju prodrmam
I opet Mir zavlada

Ponekad mi dođe doma i tada sve ostavljam i do nogu joj sjedam
A kada se čini da pored mene prolazi, priupitam: „Gdje stanuješ?”
Pođem… gledam… vidim svima samo dobro čini
I meni učini srce novo a tijelo osta slabo
Ipak

Rasprši u tren misli grešne i
Kad napast hoće da me svlada,
Vidim kako me nježno gleda kad oko mene kamenje pada

U početku se čini da je nemoćna, slaba
I da joj trebaju snažnije ruke
Treba joj toplina, zaštita, skriveno mjesto
I vrijeme da odraste
I treba

Čini se da je ponižena, blaga i da hoda u potrazi za drugima
Da ne zna kako ima neprijatelja i da ju u svijetu čekaju muke
Može se činiti da nema plodova
Da je ljubiti uzalud
Da ju iskorištavaju i žele zbog interesa
I jesu

I može biti istjerana, protjerana, ostavljena sama, al’ ne može prestati ljubiti
Čini se van svake pameti
Al Ljubav itekako ima glavu, razum, noge i ruke a više od svega ima Srce
I tko može, neka shvati
Da vremenom znakove vremena prati

Ljubav ne krši zakone niti može kada trga klasje umorna i gladna od naporna Puta
Brani odabrane i staje u obranu čovjeka i kad mi nije jasno da zbog toga je progonjena,
probam obrisati znojno joj lice naočigled svima
Iako oduvijek malene tjeraju u ćoškove
odvažim se vjerovati da u svakom čovjeku dobrote ima
Kao moru oseka i plima

Barem se nadati, očekivati i
Kad ne mogu više i u nemoći se pitam do kada i koliko još Puta ima, pruža mi ruku strpljiva sa mnom slabom
Strpim se i ja
Ljubav nikad ne prestaje
Marina

Za Book.hr priredila A. P.