Foto: Shutterstock
Osmijeh
Osmijeh otvara svaka vrata.
Sjaj u očima
zove te da priđeš bliže.
Iskrenost je vidljiva
na licu čovjeka.
…
I svaki strah se gubi.
Pucaju lanci okovanosti teške
i čovjek poleti, kao ptica iz kaveza,
u naručje onoga
koji u duši nosi
svjetlo od Svjetla.
Zar da Te ne ljubim
Pustio si me iz naručja
čednu i mirisnu,
da mi pokažeš ljepotu
rascvjetanih livada u proljeće.
Želio si da se moja čistoća
stopi i zagrli
sa šarenilom darovanog mi bogatstva.
Jer jedno smo:
ja tek stvorena
i cvijeće raznobojno,
okrunjeno rosom jutarnjom,
k’o biserima,
u bljesku sjajnoga sunca.
Oboje poslani (od Tebe)
da zemlju uljepšamo
i hvalu Ti pjevamo.
…
A ja,
tek što nogom taknuh tlo,
trn mi petu probode
i krv mi haljine uprlja
pa se vučem ranjena
i ranom svojom
bližnje raskrvarih.
…
Ali, vječna mudrost Tvoja,
spominjući se da sam prah,
prije no što me otkinu od sebe,
ispred mene posla Spasitelja – Sina svoga.
Zar da Te ne ljubim,
Bože moj?!
…
Krist siđe prije mene,
da me dočeka,
da me vodi,
da me k Tebi vrati.
Autorica: Marija Šahinović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
