Svaki odnos započinje zanosom i zaljubljenošću, no ako želimo da traje, trebamo ga njegovati i truditi se i kada taj prvotni žar nestane

Kada nestane onaj početni zanos zaljubljenih, mnogi shvate da nisu bili zaljubljeni u osobu, veću u ideal koju su sami stvorili. Drugi pak shvate da su spremni prihvatiti osobu u potpunosti i iskreno ju voljeti.

Svaki odnos započinje zanosom i zaljubljenošću, no ako želimo da traje, trebamo ga njegovati i truditi se, i onda kada taj prvotni žar nestane. Upravo tada možemo prepoznati volimo li nekoga, ili ne. U nastavku možete pročitati koje su to ‘stepenice’ bračnoga odnosa i što je karakteristično za svaku.

 1. Moj princ na bijelom konju/žena mojih snova

Svaki ljubavni odnos započinje čuđenjem – nešto zaiskri između dvoje ljudi. Jedno drugome su zanimljivi i osjećaju se kao da su u bajci. ‘Evo moga princa na bijelom konju, evo konačno nje – žene mojih snova.’ Ono čemu se oboje dive je različitost. Tko se zaljubi, voli na drugome prije svega ono što mu je strano, različito, drukčije.

2. Razočarao/la si me!

Ono što je u zaljubljenosti bilo tako fascinantno i privlačno kod drugoga, već kod prve kušnje pokazuje se kao stanovita ugroženost – dolazi do razočaranja. Primjećuje se: ‘Moj je partner u mnogočemu drukčiji, različito misli i osjeća od mene i to me zabrinjava’. Odnosno, na određeni način se osjećamo izdanima. Na jedno takvo razočaranje može se dvojako reagirati: ‘Prevario/la sam se. Idem potražiti pravoga partnera’, ili ‘Konačno sam saznao/la tko si  zapravo. Čudesno si drukčiji/a i pun/a iznenađenja. To mi daje priliku da u tebi otkrijem puno nepoznatih stvari’.

3. Hura, u krizi smo!

Na početku svake veze postoji nepoljuljano povjerenje i uvjerenje: ako se dovoljno volimo, bez problema i kriza ćemo ići kroz život. Nasreću, to nije slučaj. Zašto? Tko ne zapadne u krizu neće u svom odnosu moći ići naprijed. Naravno, nitko se ne veseli krizama. Ali bez kriza jednostavno nije moguće živjeti. Par koji se želi razvijati treba biti zahvalan za trenutke kada barem jedno od njih zapadne u nekakvu krizu.

Postoje brojni, tipični trenuci koji pogoduju krizama – npr. novo zaposlenje, vrijeme rođenja djeteta, ili trenuci kada djeca napuštaju dom. To su trenuci kada snage popuštaju. Trenuci velike dosade i turbulencija u obitelji. Kod muškaraca se uz pojam ‘srednja dob’ neizostavno veže dodatak ‘kriza’. Kada ženama počinju nedostajati ‘uzbuđenja’ od strane njihovih muževa, onda postaje ‘kritično’.

Uvijek kada se nešto mora mijenjati, dolazi se u krizu. Koliko god to moglo biti neugodno, ipak je to važno i potrebno za svaku normalnu vezu.

Kriza uvijek ima istovremeno više funkcija:

• iznova unosi ‘živost’ u odnos
• pravi distancu, kada postaje ‘pretijesno’ – uz bliskost, za svaki dobar odnos potrebna je određena distanca, udaljenost, samostalnost
• čini ljude mudrijima i pametnijima – u krizama postajemo ‘domišljatijima’

4. Ti si jednostavno drukčiji/drukčija

Ono čega se u jednom odnosu najteže riješiti jest ideal, tj. idealna zamisao kakav bi odnos trebao biti. Ideal postoji usprkos stvarnosti i realnosti. Osoba će se muči toliko dugo, koliko bude pokušavala ‘oblikovati’ partnera prema određenom idealu.

Kriza može dovesti do sljedeće spoznaje – moram partnera prihvatiti takvog kakav jest. Prava ljubav dopušta drugome da bude ‘svoj’ i voli ga upravo takvog. Drugoga prihvatiti takvim kakav jest, znači priznati da je u mnogim područjima bolji od nas samih.

5. Imaš pravo na pogreške

Naravno, svaki čovjek vjeruje da ono što on misli, shvaća, i drži ispravnim – točno, i onda pokušava drugoga uvjeriti u to. Na taj način svatko smatra da je ono što drugi radi pogrešno. Primjerice, kada zbog toga što se roditelji ne mogu složiti oko nečega trpe djeca, onda postaje posebno problematično. Takvo uvjerenje, da je onaj drugi u krivu, sliči pomalo objavi rata partneru.

Mir će se vratiti tek tada kada partneri nauče mirno i staloženo nositi se s neprihvatljivim stavovima i predodžbama onog drugog. Mirnoća i staloženost stav je da neće odmah doći do ‘tragedije’ ako onaj drugi čini ‘pogrešku’. I on i ja imamo pravo pogriješiti.

6. Ti si moje blago!

Kada se čovjek oslobodi ‘tereta’, odnosno predodžbe da je najbolji odnos onaj u kome postoji stalna suglasnost između muža i žene, onda se oboje mogu radovati činjenici što su različiti. Samo oni koji se međusobno razlikuju, mogu se uzajamno nadopunjavati i iz svojih različitosti crpsti bogatstvo za zajedničku sreću.

Samo onaj koji odustaje od toga da drugoga (na silu) mijenja i ono strano i različito u drugome shvaća kao osobno obogaćenje, moći će doživjeti kako se u njegovom partneru zapravo krije istinsko blago. Ono što partnerstvo dugoročno održava na životu je poštivanje različitosti drugoga.

7. Čini što hoćeš!

Kad se stigne na ovu ‘stepenicu’ svatko smije činiti što (stvarno) želi. Svatko smije biti takav kakav jest i smije takav ostati, ali se može, naravno, još i mijenjati. Takva ljubav zbog ljubavi pravo je umjetničko djelo.

P.S. Kao što je rečeno, svaku od ovih stepenica parovi tijekom svog odnosa mogu postići višekratno. Krize će se u određenim trenucima ponovo pojaviti. Razumljivo, odnos može ponekad započeti na najvišoj stepenici, a uslijed krize svakodnevice, parovi se mogu spustiti na neku nižu stepenicu.

Jedan je odnos između dvoje ljudi kao srce. Nikada ne miruje. Zbog toga se nikada ne valja zadovoljiti s već postignutim. Pozitivno gledajući, život s partnerom će stalno biti uzbudljiv i zanimljiv.

Izvor:  Fratar.net

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)