Foto: Shutterstock
„Neka je hvaljen Gospodin… jer se udostoja da otkupi narod svoj i da nam podigne silna Spasitelja… kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja… da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane” (Lk 1,68-75).
Život bez straha
Promatrajući, vidim da nas tek nekolicina vjernika uživa u istinskoj slobodi od straha.
Međutim, Bog nam ne bi dao ovo obećanje Saveza ne pokazavši nam kako da ga postignemo. Doista, Pismo jasno daje obrise puta za svakog vjernika da bi mogao živjeti i služiti mu bez straha.
Da možemo živjeti bez straha, Bog nam pokazuje u Prvoj Ivanovoj poslanici:
Apostol Ivan ukratko to iznosi u jednom retku: „…savršena ljubav isključuje strah” (1 Iv 4,18). Štoviše, apostol kaže: „U ljubavi nema straha… A tko se boji, nije savršen u ljubavi” (1 Iv 4,18). Ukratko, ako živimo u strahu, znamo da ne poznajemo savršenu ljubav.
Dopustite mi ovdje istaknuti da Ivan ne govori: „Savršena ljubav za Boga isključuje sav strah”. On ne govori o nepokolebljivoj ljubavi ili o zreloj ljubavi u jednom kršćaninu, kao što to neki tumači sugeriraju. Tu ne započinje savršena ljubav za istinske vjernike.
Dakako, mi ljubimo Boga, to je neupitna činjenica. Ali pogledajmo što Ivan ranije u tom poglavlju kaže o savršenoj ljubav: „Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena” (1 Iv 4,12). Prema Ivanu, prvo uočavanje savršene ljubavi jest bezuvjetna ljubav za našu braću i sestre u Kristu.
Kršćanin može reći da ljubi Boga, da vrši volju Gospodnju, da vjerno vrši djelo kraljevstva Božjega. Može biti štovalac i učitelj Riječi. Ali ako se ljuti ili govori protiv drugoga i ako ikoga isključuje iz Kristova tijela, hoda u tami i na njemu je duh smrti. Njegov čitav život i sva njegova dobra djela ne vrijede ništa. Pogledajte što Ivan kaže za njega:
„Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u tami je sveudilj” (1 Iv 2,9). Ivan kaže da je on u svakoj prigodi sablazan. I dodaje: „Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi svoga brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života” (1 Iv 3,14-15).
Ako vas zanima život bez straha, Ivan kaže da postoji put do njega.
Put do života bez straha
Doista, savršena ljubav tjera sav strah. A evo prvog koraka koji moramo poduzeti: „Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga” (1 Iv 4,11). Prvi korak je pozabaviti se s našim odnosima u Tijelu Kristovu.
Prema Ivanu, tu započinje savršena ljubav. Ljubiti druge nije nešto što „bih mogao” činiti, već nam je zapovjeđeno da to činimo. U prijašnjem poglavlju Ivan kaže: „A njegova je zapovijed ovo: vjerovati u Sina njegova Isusa Krista i ljubiti jedan drugoga kako nam je naredio” (1 Iv 3,23). „Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata” (1 Iv 4,21).
Jednostavno rečeno, trebali bismo ljubiti druge kao što je Krist ljubio nas. U tome ljubav postaje savršena. Međutim, što se misli pod ljubavlju za druge?
Što se misli pod ljubavlju za druge
To je više od opraštanja, daleko više. To znači oprostiti sve prijestupe drugih prema nama. To znači ponuditi im zajedništvo. To znači cijeniti ih jednako kao i druge udove tijela. A to znači staviti im se na raspolaganje u vrijeme njihove potrebe.
Štoviše, ljubiti druge znači nikada ne donositi pogrešan sud ili nanositi povredu koja je bila učinjena nama ili našem ugledu. Ukratko, to znači oprostiti, zaboraviti i pokopati svu prošlost u moru zaborava u koje je Krist bacio sve naše grijehe protiv njega.
Znamo da Bog vidi naše srce. Dakle, svaki od nas treba pogledati u sebe i pitati se: „Svoje sam povrede stavio pod krv, ali jesam li doista oprostio onima koji su ih počinili? Je li ‘ljubav za druge’ svršeno djelo u meni? Ili me još uvijek tjera gorčina?”
Upozorenje
Druga Ivanova poslanica daje nam upozorenje.
Ona govori da trebamo hodati u istini „Kristova nauka” (2 Iv 1,9). Što je točno ta nauka? Potpuna poslušnost Božjoj zapovijedi da ljubimo njegovo tijelo. „Tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima. ” (2 Iv 10-11).
Ovo je teška riječ od Ivana. A u njoj je upozorenje da ne slušamo ogovaranja. Izbacujete li takve riječi ili ih gutate, telefonom, uz kavu ili čak u crkvi, onaj tko sluša jednako je kriv kao i ogovarač. Oboje se rugaju nauku Isusa Krista. Neka nam Bog pomogne da vidimo strahovite posljedice slušanja ne-dobrih priča, gorčine i detalja o ponašanju drugih te slušanja onoga tko se bijesan nabacuje jednostranom pričom i sije sjeme nesloge.
Ljubljeni, ova stvar opraštanja i ljubavi prema drugima jest zapovijed. Međutim, prema Ivanu, to je i dobar poziv u život slobode od straha. On kaže da nas Duh Sveti neće tjerati k toj istini On će nas pozivati, vabiti i nježno se s nama baviti: „A njegove zapovijedi nisu teške, jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera” (1 Iv 5,3-4).
Možda je teško ljubiti i oprostiti drugima, posebno onima koji su nas duboko povrijedili, ali Ivan nas uvjerava: „Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili” (1 Iv 5,14-15).
Kad naučimo ljubiti i oprostiti, Duh Sveti čupa korijenje neopraštanja iz našega srca te mu ne ostaje ni traga, ono zauvijek nestaje. Sad smo u stanju moliti za one kojima smo oprostili, imati dobre misli prema njima, čak im i služiti. Na kraju, vidimo ih očišćene istom krvlju koja je i nas očistila te jedno s nama u tijelu Kristovu. To je sâmo Isusovo srce.
Međutim, kad jednom sredimo tu stvar ljubavi prema drugima kao što je Krist nas ljubio moramo u obzir uzeti, još jedan dio.
Drugi dio savršene ljubavi – vjerovati ljubavi koju Bog ima za nas
Vidite, ljubiti druge samo je djelomično savršena ljubav.
Drugi dio savršene ljubavi jest spoznati i vjerovati ljubavi koju Bog ima za nas: „A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu” (1 Iv 4,16-17).
Pogledajte posljednji dio ovog odlomka. Ivan nam govori da mi sad živimo kao što je živio Gospodin: opraštajući svojim neprijateljima i ljubeći ih. U nama nema nikakvih ostataka osvete, ljutnje, rasne predrasude, ništa što bi nas osuđivalo na Sudnji dan. Sad moramo poznavati ljubav Božju prema nama i potpuno joj vjerovati.
„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe” (1 Iv 4,10). Vidite li što Ivan govori? Savršena ljubav znači i poznavati i vjerovati Božjoj ljubavi za nas.
Štoviše, Ivan govori da u toj ljubavi ne smije biti straha niti se u nju smije sumnjati. Zašto? Ako sumnjamo u njegovu ljubav za nas, živjet ćemo u muci: „Strah je muka” (1 Iv 4,18). Vjerovati u ljubav Božju znači znati da je Bog dan i noć strpljiv s našim neuspjesima. On čuje svaki naš vapaj, sprema svaku našu suzu u bocu, osjeća tjeskobu našega srca i suosjeća s našim uzdasima.
Ovaj vid ljubavi Božje živo je prikazan u Izlasku gdje je Gospodin nastojao svome narodu otkriti svoju narav punu ljubavi.
Vjerujete li vi da Bog vidi vašu potrebu i stanje upravo kao što je vidio Izraelovo?
Mojsiju je rekao: „Ja ću izbaviti Izraela”, a Pismo govori: „Vapili su, i njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je čuo njihovo zapomaganje” (Izl 2,23-24). „’Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu’, nastavi Jahve. ‘…Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim’” (Izl 3,7-8).
Radeći opeke, porobljeni Izraelci nisu mogli ispuniti kvotu koju im je zadao faraon. Kako je, dakle, narod odgovorio na Božje obećanje da će ih izbaviti? „…ne htjedoše ga slušati; duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva” (Izl 6,9).
Pitam vas, vjerujete li vi da Bog vidi vašu potrebu i stanje upravo kao što je vidio Izraelovo? Mi često lako kažemo: „Krist je sve”, a kad se suočimo s krizom, kad jedna stvar za drugom ide krivo, kad su nam molitve neodgovorene, a nada za nadom nam je propala, spopada nas strah. Doista, podliježemo strahu kad god se u vezi s nečim pokolebamo u svome pouzdanju u Gospodina. Ali činjenica je da Bog nikada ne ostavlja ni jedno svoje dijete u vrijeme njegove tjeskobe, čak i kad stvari izgledaju apsolutno beznadne.
Ljubljeni, naša vjera nije stvarno vjera ako nije testirana do krajnjih granica. Kad je Gospodin izbavio Izraela iz Egipta, rekao je narodu: „Izveo sam vas iz ropstva da bih vas doveo k sebi”. Zatim ih je vodio korak po korak na teška mjesta, gdje ih je tek čudo moglo spasiti. Bile su to teške situacije, ali imale su vječnu svrhu: izgraditi u njima potpuno oslanjanje na Boga za sva sredstva.
Bog se obvezao da će za njih činiti nemoguće i da će im stvoriti put kad vidljiva puta neće biti da pođu njime. Gospodin je sve to što im je obećao i izvršio. Njegova je jedina želja za njegov narod bila da vjeruju da ih ljubi, da zna sve kroz što prolaze i da čuje svaki njihov vapaj. Sve što je htio bilo je da ih čuje kako kažu u čvrstoj vjeri: „Mojem Bogu ništa nije nemoguće!”
Koji je dokaz vjere? Odmor. Stav srca koje kaže: „Živ ili mrtav, Gospodnji sam. On mi je vjeran u svemu bez obzira kako je mračno”. Pisac Poslanice Hebrejima misli na taj stav kad piše: „Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotnji počinak” (Heb 4,9).
Što je dokaz da još nismo ušli u taj počinak? Strah. Kao što Ivan izjavljuje: „Savršena ljubav isključuje strah” (1 Iv 4,18). A Jakov opisuje posljedice prema nama ako ne počivamo u ljubavi Božjoj: „Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina” (Jak 1,6-7).
Kad je strah istjeran, nešto se divno događa
Prema Ivanu, kad je naša ljubav usmjerena prema Riječi Božjoj i kad prihvatimo njegovu ljubav i brigu za nas te bezuvjetno ljubimo jedan drugoga, tek ćemo tada živjeti bez straha. I imat ćemo hrabrost na Sudnji dan. I bit ćemo u stanju sada ovdje živjeti kao što je i Krist živio: bez straha.
Kad sav strah nestane, u savršenoj smo ljubavi. Poslušajte ove riječi ispjevane od Davida: „Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu” (1 Ljet 16,27). Korijenska riječ za „radost” u Novom zavjetu znači „skakati od radosti”. Božje srce skače od radosti nad onima koji uživaju puninu savršene ljubavi.
Upravo sada svijet tone u strahu. Čovječanstvo drhti nad globalnim zatopljenjem, nad strahom od terorističkih napada, nad nuklearnom vojnom, nad uzdrmanim gospodarstvom, nad zarazom od AIDS-a, nad masovnim ubojstvima, nad širenjem islama, nad političkim kaosom, nad povećanjem broja ovisnika o drogi, alkoholu i pornografiji. Pitam vas, kako možemo učiniti ikakav utjecaj za Krista ako nas muči isti duh straha kao i svijet? Kakvu nadu možemo ponuditi? I doista, kakvo Evanđelje propovijedamo ako nas ono ne mijenja i ne izbavlja od straha?
Bog je uspostavio Novi savez da svojoj Crkvi osigura ljubav i potpuno oproštenje grijeha… da nas uvede u spoznaju svoje radosti i sreće nad nama… sve zato da bismo mogli upoznati njegovo srce puno ljubavi za nas te živjeti sve naše dane bez straha. Razmotrimo ove biblijske retke:
„…vraćat će se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci” (Iz 35,10).
„Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji” (Ps 27,1.3).
Tvoje će sretno srce zapanjiti sve oko vas koji su u strahu
Već je davno nastupilo vrijeme da narod Božji sve preda u njegove ruke. Potičem vas, prestanite pokušavati smisliti svoj put iz nevolje. Umjesto toga, počivajte u sili Riječi Božje. Neka Gospodin još danas stavi radost u vas! Vaše će sretno srce zapanjiti sve oko vas koji su u strahu.
Autor: David Wilkerson (1931-2011)
Izvor: www.davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / www.worldchallenge.org/devotions; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
