Foto: Shutterstock
Svaki čovjek nosi u srcu neke čežnje. Želimo veću kuću, bolji automobil, određenu osobu za muža ili ženu, neki skupi odjevni predmet… Najčešće tu želju grčevito želimo, ne pitajući se što Bog misli o tome, i ako je zatvorio neka vrata da to možda i nije najbolje za nas (barem ne u tom trenutku): „Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.“ (Jak 4,3) Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je zanimljiv događaj iz života meni bliske osobe.
Sve počinje u ljudskom srcu. Jedna divna misao kaže: „Ako nekoga voliš, pusti ga.“ Pusti. Ključna riječ. Ljepota ljubavi može se doživjeti jedino u slobodi. Gdje postoji prisila, završava ljubav
„Ako nekoga voliš, pusti ga“
Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek koji se je u nju zaljubio prije 50 godina, no ona mu nije uzvratila osjećaje već se udala za drugoga. Shrvani nesuđeni odabranik potom je otišao u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska? Ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se je žena koju je toliko volio udala za drugoga? Nije ni važno. No, kako su izgledale sve te godine njegova života? Jesu li njegovi bližnji bili zakinuti za ono što im je trebao dati, a možda nije jer je srcem bio na drugom kraju svijeta? Suprug meni bliske osobe preminuo je prije gotovo tri godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni ponovno nisu bili uzvraćeni.
Prije nekoliko mjeseci oženio se dečko u kojega sam bila zaljubljena. Vjerovala sam da je on osoba koju sam tražila i čekala. Maštala sam o danu kada ću se udati za njega. Bilo mi je jako teško pustiti, kada sam shvatila da to nije Božja volja za moj život. Danas vidim da bih propustila mnogo toga lijepoga što mi je Bog pripremio da nisam pustila
Tu se sada otvara jedno važno pitanje – pitanje čistoće o kojoj se danas priča više nego li ikada. Nažalost, često njezino shvaćanje ostaje svedeno samo na izostanak seksualnoga čina. A sve počinje u ljudskom srcu. Jedna divna misao kaže: „Ako nekoga voliš, pusti ga.“ Pusti. Ključna riječ. Ljepota ljubavi može se doživjeti jedino u slobodi. Gdje postoji prisila, završava ljubav. Vjerujem da je svaki čovjek, barem jednom u životu, poželio biti s osobom za koju je mislio da bi bila idealna za njega. Možda ju je i zavolio. A stvari se nisu posložile onako kako je očekivao. Prije nekoliko mjeseci oženio se dečko u kojega sam, prije nekoliko godina, bila zaljubljena. Vjerovala sam da je on osoba koju sam tražila i čekala. Maštala sam o danu kada ću se udati za njega. Bilo mi je jako teško pustiti, kada sam shvatila da to nije Božja volja za moj život. Danas vidim da bih propustila mnogo toga lijepoga što mi je Bog pripremio da nisam pustila kada je trebalo.
„Da, Bože, želim. Ali u srcu osjećam da to nije za mene. Pomozi mi pustiti.“
(Ne)ispravni motivi
Naša volja nije uvijek i Božja. Naši motivi nisu uvijek ispravni. Možda ćemo se zaljubiti u nekoga jer mislimo da će nam pružiti sigurnost, ili zato što ne želimo biti sami. Možda čekamo i nekoga tko će riješiti sve naše probleme i učiniti nas sretnima. A možda postoji neki peti razlog. Kako god bilo, trebamo graditi odnos pouzdanja s Bogom. I biti iskreni: „Da, Bože, želim. Ali u srcu osjećam da to nije za mene. Pomozi mi pustiti.“ I kada pustimo, kada raskinemo sve nezdrave veze u svome srcu, moći ćemo prihvatiti sve ono što nam Bog želi dati, a što prije nismo mogli primiti. To je često bolan proces, ali i oslobađajuć.
Gabriela Jurković; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
