PSIHOLOŠKA HIGIJENA Dok ne riješimo stvari sa sobom, ne možemo imati ni odnos s Bogom Puno molimo kako bismo bili (dobri) vjernici, dok izostavljamo rad na sebi – neprekidno nastojanje da uz Božju pomoć postajemo sve bolji? Što nam vrijedi ako molimo, postimo, idemo na Misu... – ako se pritom ne pobrinemo da u svom srcu zaista susretnemo Onoga kojem se molimo? A da bismo to mogli, prvo se trebamo susresti sa samima sobom, i u sebi riješiti neke stvari...

Foto: Shutterstock

»Potrudit ću se više ne objavljivati toliko sadržaja vezanih za razumijevanje našeg odnosa s Bogom, za razumijevanje kršćanstva«, kaže Vesna Biorac na početku ovoga svog videa te objašnjava razlog: »Naime, primijetila sam i dobila sam dosta e-mailova u kojima me ljudi zapravo obavještavaju o svojim problemima na psihološkoj razini. Dakle, nedostaje nam psihološka higijena. A zbog toga što ne znamo kako se nositi sa samima sobom, s našim unutarnjim resursima, vjera u Boga nam je također na neki način ugrožena. Ne možemo pristupiti toj razini ako nismo riješili stvari na psihološkoj razini.

Dnevno mislimo između 60 i 80 tisuća misli dnevno. Zamislimo što se događa ako takvom jednom ogromnom resursu dopuštamo da se rađa, a mi na njega nimalo ne utječemo…«

U skladu s time danas bih htjela naglasiti da je neobraćanje pažnje na svoje misli, dopuštati si da razmišljamo o apsolutno svim mislima koje nam padaju na pamet, krajnje neodgovorno ponašanje prema sebi, prema vlastitom životu. Jer misli su tako ogroman resurs, one se rađaju u tolikoj mjeri – dnevno mislimo između 60 i 80 tisuća misli dnevno. Zamislimo što se događa ako takvom jednom ogromnom resursu dopuštamo da se rađa, a mi na njega nimalo ne utječemo…«

Nastavak poslušajte u videu:

Book.hr