Umiranje zemaljskom čovjeku
Stvoreni smo na sliku Božju. To je istina naše vjere i stvarnosti Božje ljubavi. Svi smo dionici božanske naravi kojom nas je Bog Otac stvorio, oblikovao i u svome Sinu otkupio. Otac nam je darovao posinstvo u snazi Duha Svetoga da se zovemo i jesmo djeca Božja. To je snaga preobrazbe u nutarnjeg čovjeka koji sve više umire starom zemaljskom čovjeku i preobražava se u nebeskog čovjeka po Isusu Kristu, koji je Put, Istina i Život.
Prvi je čovjek od zemlje – zemljan, drugi je čovjek s neba
Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi potom. Prvi je čovjek od zemlje – zemljan, drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga. (usp. 1 Kor 15, 44-49).
Odreci se samoga sebe, uzmi križ i pođi za Isusom
Svi smo pozvani svakodnevno preobražavati se, sve više na sliku Božju i biti odraz ljepote Božje ljubavi. Ljubav preobražava svakoga čovjeka i sve više ga suobličava Isusu Kristu. Taj put do tog izvora Božje ljubavi je uzak, trnovit ali oslobađajući i preobražavajući. Zaista je potrebno na tome putu odreći se samoga sebe, uzeti svoj križ i poći za Isusom. To je put svakodnevnoga obraćenja, koji traje cijeli život.
Preobraženje u nebeskog čovjeka
Ono što oslobađa snagu Božje ljubavi, da prostruji kroz ljudsko srce, put je umiranja svome egu, svome ja i potpuno predanje u Božju volju, kroz prisni odnos s Isusom. Na tome putu, u svojoj pedagogiji, Bog nas može uvesti u razne kušnje kako bi slomio taj ljudski ego. Može nas potpuno preobražavati u nebeskog čovjeka koji je stvoren na sliku Božju. Tada se otvaramo slobodi, puštamo da nas Bog vodi i da ostvari plan koji ima za nas u ovome svijetu.
… jer Bog je ljubav
Kad spoznamo svoju bijedu i svoje ništa pred Bogom, prihvaćajući sebe takvima kakvi jesmo sa svim grijesima i slabostima, predajući se Božjem milosrđu, tada se milost Duha Svetoga potpuno izlijeva u naša srca, a ponajprije Ljubav, jer Bog je ljubav. Njemu dopuštamo da nas preobražava, mijenja, vodi i posvećuje. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ništa ne možete učiniti. (Iv 15,5), govori nam Isus, a Duh Sveti u nama donosi preobrazbu kroz naše predanje i volju da se potpuno predamo Bogu i odrečemo samih sebe.
Na svijet ništa nismo donijeli i ništa nećemo ponijeti iz svijeta
Uistinu, naša osobnost, korak po korak, dan po dan, uz hod s Isusom, dolazi do punine našeg ostvarenja u Bogu. Jer, ništa nismo donijeli na ovaj svijet i ništa nećemo ponijeti s njega… Sve što nam ostaje pred Bogom je vjera, ufanje i ljubav. A najveća među njima je ljubav.
Autor: Danijel Tomičević
Priredila: Elena Jurković (Book.hr)