Foto: Pixabay

Jedna je od najtužnijih statistika današnjice stopa razvoda od 50 %. Nažalost, ta stopa se kod katolika previše ne razlikuje. Još je žalosniji ponovni ulazak u brak kod katolika, nakon građanskog razvoda, što je teško razumjeti.

Brak u umovima i srcima mnogih ljudi shvaća se kao dogovor „do daljnje obavijesti”. Tomu su dokaz predbračni ugovori. Razlozi za razvod su različiti i ima ih mnogo. Ali glavni je uzrok za mnoge razvode duhovna bolest poznata kao sebičnost. Ako je tako, ta je bolest još podmuklija kod onih koji bi trebali znati bolje, naime kod kršćana. Isus je jednom rekao da je Mojsije dozvolio razvod „zbog tvrdoće vašeg srca” (Mt 19,8). Nema bolje definicije sebičnosti.

Neki rastavljeni se nisu dobro pripravili za brak, drugi odbacuju ono što Krist poučava

Crkveno učiteljstvo o razvodu i ponovnu stupanju u brak ustanovio je sam Krist

To što mnogi katolici ne znaju bolje, možda je uzrokovano time što ih njihova „priprava za brak” nije pripravila. Ostali, jednostavno, odbacuju crkveno učiteljstvo jer im ono ne odgovara. Ali odbacujući crkveno učiteljstvo, odbacuju i Kristovo učiteljstvo. To su dva načina da se kaže jedno te isto. Mislim da bi mnogi ljudi malo zastali prije nego što bi rekli: „Odbacujem Kristovo učiteljstvo”.

Crkveno učiteljstvo o razvodu i ponovnu stupanju u brak ustanovio je sam Krist. Što onda zapravo Krist uči o braku, a što posljedično isključuje razvod i ponovo vjenčanje?

Isus odgovara farizejima na pitanje o razvodu govoreći o „početku”. „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: ‘Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo’? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” „Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako.” (Mt 19,4-6,8)

Kao što je Ivan Pavao II. rekao o tom odlomku: „taj značajan izraz ‘od početka’, ponovljen dvaput, nedvojbeno je potaknuo njegove sugovornike da razmisle o načinu na koji je čovjek oblikovan u otajstvu stvaranja, točnije kao ‘muško i žensko’” (audijencija srijedom, 5. rujna 1979.). Koji je izvorni Božji plan za brak i obitelj? Moramo se vratiti na početak, na stvaranje, na Postanak da bismo to otkrili.

Izvorni Božji plan za brak i obitelj

Bog poziva bračni par da živi prema slici Presvetog Trojstva

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’” (Post 1, 27 – 28) Ništa drugo u materijalnom svijetu nije stvoreno na Božju sliku i priliku. Adam i Eva bili su stvoreni da dijele sam Božji život i njegovu ljubav.

Iz Novog zavjeta znamo da je Bog trojstven. Stoga je Bog stvorio čovjeka, muško i žensko, na sliku Trojstva. Tri osobe Trojstva, Otac, Sin i Duh Sveti, vječno su zajedništvo božanskih osoba. Bog je stvorio Adama i Evu kao zajedništvo ljudskih osoba koje dijele zajedništvo triju božanskih osoba. I zato poziva bračni par da živi prema slici Presvetog Trojstva.

Ali kako izgleda Presveto Trojstvo? To nam otkriva prva i treća osoba Trojstva. One nam otkrivaju unutarnji Božji život – tko je Bog i što čini cijelu vječnost. Isus nam otkriva da je život Trojstva život davanja životvorne, velikodušne ljubavi. Prva Ivanova poslanica nam u redcima 4, 8 i 4, 16 kaže: „Deus caritas est”, što znači: „Bog je ljubav”. Trojstvo nije samo ono koje ljubi, ono je ljubav sama. Sama Božja esencija i postojanje jest ljubav.

A kako znamo što je ljubav i kako možemo razumjeti tko je Bog koji poziva supružnike da žive njegovu ljubav i nasljeduju je? Ivan nam ponovo daje odgovor: „U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.” (1 Iv 4, 9) To je ono što nam Bog otkriva o sebi, da je Otac dao svojeg Sina da bi nam dao život.

Cijelu vječnost, prije stvaranja svijeta, Otac izlijeva svoju goruću ljubav na Sina i ulijeva mu život. Sin, savršena slika Očeva, uzvraća tu ljubav i daje život Ocu. Ta međusobna ljubav nije ništa drugo nego sama treća božanska osoba. Sin se nikada ne mora usmjeriti na sebe, jer to čine Otac i Duh Sveti. Otac nikada ne mora biti usmjeren na sebe, jer to čine Sin i Duh Sveti. Duh Sveti se nikada ne mora usmjeriti na sebe, jer to čine Otac i Sin. Definicija prave ljubavi, ukorijenjene u onome što Bog jest, glasi nesebičnost.

Prava ljubav je – nesebičnost

Nije lako biti u braku, ali po milosti sakramenta ženidbe, moguće je živjeti (i preživjeti) bračni život

To nas vraća na početak. Nesebičnost je ključ. Poništavanje sebe umjesto sebičnosti. Da bi se tko mogao razvesti i ponovo vjenčati, da bi rastavio ono što je Bog združio, to je isto kao kad bi se tri božanske osobe razdvojile i spojile s nekim novim bogom, što je potpuno apsurdno i pomisliti. Supružnici nisu pozvani nagrđivati sliku Trojstva, već ju nasljedovati i oponašati, tu životvornu i požrtvovnu trojstvenu ljubav. (Ništavost braka je nešto drugo. To je potvrda da brak nije niti sklopljen.)

To ne znači da je lako biti u braku, ali po milosti sakramenta ženidbe, moguće je živjeti (i preživjeti) bračni život.

Autor: Brian Pizzalato (Catholic News Agency )

Preveo Josip Sinjeri