Foto: Shutterstock
Kroz gužvu automobila prolazi
Trpeći osuđujuće poglede.
Ona ne zna za bolje,
Ona ne zna da vrijedi,
Ona se pokorava tuđoj volji.
Ne zna ni da je lijepa,
Niti da je sposobna graditi svoje snove
Tamo daleko gdje će dostići visine,
Visine srca,
Visine samoostvarenja,
Visine Božje blizine.
Nesretnim pogledom punim srama,
Prolazi s djetetom u naručju.
Mnogi će pomisliti
Da nema smisla pomoći joj,
Unaprijed će je osuditi.
A njoj samo lijepa riječ treba,
Poticaj da drugi nisu od nje bolji,
Obraćenje i znanje da vrijedi do neba.
Svi smo mi djeca Božja,
No, odnosimo li se prema drugoj djeci kao da su Božja
Ili ih smatramo nedostojnima osmijeha i tople riječi?
Sjeti se Isusa u nedoumicama stvarnosti,
Što bi on učinio,
Što bi Bog htio da učinim?
Vrijediš, dijete drago!
U očima Božjim ti si svijet i svemir,
Utkana si u srce Njegovo da te voli i hrabri.
Utječi se Njemu i ne boj se!
Stvorena si divna i živi svoju puninu,
Ohrabrena zrakama sunca koje
Toplinu Njegovu žare u dušu tvoju.
Maja Ivančić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
