Kršćaninovo mjesto je svijet kako bi naviještao Isusa, no njegov pogled je upravljen prema nebu kako bi s Njime bio sjedinjen – kazao je papa Franjo za vrijeme svoje propovijedi, na jučerašnjoj misi u Domu Sveta Marta
Da bi bili dobri kršćani potrebno je uvijek se sjećati prvoga susreta s Isusom
Čitanja nas upućuju na tri riječi, tri referentna mjesta kršćanskoga puta. Prva riječ je sjećanje. Uskrsli Isus učenicima kaže da idu pred njim u Galileju – ondje se, naime, dogodio prvi susret s Gospodinom. Svatko od nas ima svoju vlastitu ‘Galileju’, ondje gdje nam se Isus po prvi put pokazao; gdje smo ga prepoznali; i gdje smo ga imali radost slijediti. Da bi bili dobri kršćani neophodno je da se uvijek sjećamo prvoga susreta s Isusom ili pak onih susljednih susretâ. To je milost sjećanja koja mi u času kušnje daje sigurnost – objasnio je Sveti Otac.
Trebamo moliti za milost da promatramo nebo
Druga točka je molitva. Kada je Isus uzašao na nebo nije se od nas odvojio: tjelesno da, ali je uvijek ostao povezan s nama kako bi za nas posredovao. On Ocu pokazuje svoje rane – cijenu koju je platio za nas radi našega spasenja. Dakle, trebamo moliti za milost da promatramo nebo, milost molitve, odnos u molitvi s Isusom koji nas ovoga časa sluša, s nama je. Zatim je tu i treća točka – svijet. Isus prije nego je otišao kaže učenicima: Idite po svem svijetu i učinite učenicima sve narode. Idite: mjesto kršćanina je svijet kako bi navijestio Isusovu riječ, kako bi rekao da smo spašeni, da je On došao kako bi nam dao milost, i sve nas sa sobom poveo pred Oca – kazao je papa Franjo.
Tri referentna mjesta našega života: pamćenje, molitva, poslanje
To je topografija kršćanskoga duha – tri referentna mjesta našega života: pamćenje, molitva, poslanje i tri riječi za naš put: Galileja, nebo, svijet. Kršćanin se treba kretati unutar ovih triju dimenzija i moliti za milost pamćenja: da nikad ne zaboravim trenutak kada si me izabrao, da nikad ne zaboravim trenutke naših susreta – tako kazati Gospodinu – potaknuo je papa Franjo. Zatim moliti, gledati nebo gdje on za nas posreduje. A zatim slijedi poslanje: to ne znači da svi trebaju otići u inozemstvo; ići u misije te živjeti i svjedočiti Evanđelje, znači obznaniti narodu kakav je Isus. To, ali uz svjedočanstvo i uz Božju riječ; jer ako govorim kakav je Isus; što je kršćanski život, a živim kao poganin, to ne služi ničemu – rekao je Papa.
„Isus u nebu i u ovom času za mene posreduje”
Ako s druge strane, živimo u sjećanju, molitvi i poslanju, kršćanski život će biti lijep i radostan: i to je posljednja rečenica koju nam Isus u Evanđelju govori. U onaj dan, u dan u koji budete živjeli kršćanski život ovako, znat ćete sve i nitko vam neće oduzeti vašu radost. Nitko, jer imam sjećanje na susret s Isusom, imam sigurnost da je Isus u nebu i u ovom času za mene posreduje; sa mnom je; i molim za hrabrost da mogu kazati; izaći iz sebe i kazati drugima i posvjedočiti svojim životom, da je Gospodin uskrsnuo; da je živ. Sjećanje, molitva, poslanje. Neka nam Gospodin dâ milost da razumijemo ovu topografiju kršćanskog života i idemo naprijed s radošću – onom radošću koju nam nitko ne može oduzeti – kazao je na koncu svoje propovijedi, Sveti Otac.
Izvor: Vatikanski radio (prenosimo s dopuštenjem); Book.hr
