Gabriela Jurković

PUTEM LJUBAVI

Promišljanje na kraju godine: Tko je režiser tvoga života?

Promišljanje na kraju godine: Tko je režiser tvoga života

Foto:Nuttapong punna, Shutterstock

Još je jedna godina na izmaku. Internetom se šire članci koji nude savjete kako postaviti određene ciljeve u godini koja je pred nama, kako biti još uspješniji, ali i kako se nositi s eventualnim nezadovoljstvom koje se javlja ako nismo ostvarili zadane ciljeve u protekloj godini. I dok se sve vrti oko moga JA, ne bi bilo loše skrenuti pogled i poslušati što Bog ima za reći; pokušati promatrati vlastiti život Njegovim očima.

Vjerujem da je bilo stvari koje smo radili, u koje smo uložili puno vremena i energije, a da nisu bile po Božjoj volji, već smo ih radili da bismo sami sebi dokazali da možemo, da ugodimo drugima, da izazovemo divljenje… a Bog je čekao da mu se obratimo, da pogled usmjerimo za Njega jer su Njegovi planovi puno bolji i veći. Ne znam kakva je bila godina iza tebe. Možda si proživio neke teške i bolne trenutke. Možda si izgubio neku dragu osobu, prekinuo neki odnos, borio se s bolešću… A možda si doživio puno toga lijepoga. Možda je ova godina bila jedna od najplodonosnijih u tvom životu.

Bilo kako bilo, prošlost ostavimo ondje gdje pripada – u Božje ruke. I budimo zahvalni – za sve, jer ne postoji situacija, događaj ili osoba od koje nismo mogli nešto naučiti i postati zreliji. Boga trebamo tražiti u malim stvarima – susretima, osobama, lijepim gestama… Za mene je ova godina bila velika životna prekretnica. Gospodin je u svega nekoliko mjeseci promijenio moj život i obilno me blagoslovio! On to isto želi učiniti i tebi, samo je važno čekati i biti strpljiv – jer „Božje vrijeme nije i naše vrijeme, Njegovi puti nisu i naši puti“. Razmišljajući o svemu što je sada iza mene, shvaćam koliko je Bog savršen. Predivan. Ali isto tako shvaćam koliko mi nemamo vjere (iznimke ne računam 😊 ) i koliko želimo svoj život imati ‘pod kontrolom’.

I tada propuštamo puno toga lijepoga. Strah nas blokira u našem nastojanju da živimo život prema nadahnućima Duha Svetoga jer to zahtjeva izlazak iz zone konfora u koju smo se udobno smjestili, možda promjenu dosadašnjeg načina življenja i razmišljanja, ali i naših planova koji su se činili tako savršeni. Nedavno mi je prijateljica pričala o svojoj poznanici koja je prekinula sedmogodišnju vezu s dečkom – rekla je otprilike ovako: ‘Bili su tako skladan par. Nije tu bilo ljubomore… I prekinuli su. Kako onda vjerovati da danas nešto može  uspjeti?’. Nema toga što nam može obećati da se nećemo razočarati, da se neće raspasti ono što smo možda i godinama gradili, ali jedna se istina nikada ne mijenja – ako se vežemo za Boga, umjesto za naše želje, planove i očekivanja, ići ćemo kroz život s nevjerojatnom razinom nutarnje slobode!

Predlažem ti da se na kraju ove godine odlučiš na jedno – truditi se biti bliže Bogu, više ga upoznati i uzljubiti, više boraviti u Njegovoj prisutnosti – jer samo tako ćeš lakše u srcu prepoznati glas i nadahnuća koja dolaze od Njega. Život može biti neopisivo bolji ako u našem životu bude malo manje nas, a malo više Njega.

 

.

Najčitanije

Na vrh