Foto: Pixabay
Udruga „Betlehem“ iz Zagreba pokrenula je plemenitu inicijativu pod nazivom Najmanji među nama. Radi se o inicijativi koja želi pomoći ožalošćenim roditeljima koji su prerano izgubili svoje začeto dijete. Tim projektom žele pružiti utjehu i mogućnost da roditelji svoje nerođeno dijete dostojanstveno pokopaju na mjestu gdje mogu tugovati, moliti, ojačati svoju nadu i vjeru u ponovni susret. Nešto više o projektu rekla nam je Ljubica Oršić, iz katoličke Udruge „Betlehem“, ujedno i voditeljica projekta Najmanji među nama.
Udruga „Betlehem“ pokrenula je mogućnost ukopa nerođene djece. Recite nam, odakle uopće ideja za takvo što?
Udruga „Betlehem“ već dugo ima u statutu i planu grobnicu za djecu koja su umrla pod srcem svojih majki. Kad je bilo vrijeme, Gospodin je okupio nekolicinu nas koji smo ili izgubili bebu ili smo već dugo u apostolatu za život. Namjera nam je bila pomoći roditeljima pri prikupljanju svih potrebnih informacija i rješenja za eventualne poteškoće pri preuzimanju i ukopu tijela naših najmanjih. Ono što se ispostavilo bitnim jest preuzimanje brige oko administracije i organizacije samog ukopa, za što roditelji nemaju snage.
Koji je cilj tog projekta i u kojoj se fazi nalazi?
Cilj je bila kupovina i izgradnja grobnice te organizacija svega što se bude otvorilo i bude potrebno. Najbitnije je osvijestiti javnost da su to naša djeca i da ih imamo pravo pokopati. Grobnica se nalazi na Markovu polju i Gospodin je raskrčio put projektu, tako da smo u mogućnosti pomoći u potrebi.
Želja nam je kupnja zemlje na središnjem dijelu Markova polja te izgradnja kapelice s velikom grobnicom, u koju bismo žarko željeli pokapati svu pobačenu djecu.
Jeste li imali kakve probleme pri ostvarivanja projekta?
Gospodin je sve vodio i samo njemu hvala! Prvu godinu smo istraživali, tražili blagoslov naše majke Crkve i ostale potrebne dozvole. Iako smo grobnicu kupili (posuđenim sredstvima) početkom 2015. (nekoliko dana nakon što se u srcu rodila želja i potreba), sve se složilo u travnju 2016., kad smo imali i prve ukope. Prave poteškoće nismo imali, postili smo i molili i vrata su se otvarala.
Postoje li već grobnice za nerođenu djecu?
Grobnice se sada nalaze u Vinkovcima, Zagrebu i Gospiću, ali u planu je puno veći broj. Želja nam je da u svakom gradu gdje se nalazi Udruga „Betlehem“ imamo i grobnicu za naše najmanje.
Na koji način vam se mogu obratiti ožalošćeni roditelji i što slijedi kad vam se roditelji obrate?
Nazvati me mogu na broj 099/2311000 i onda ih upućujem što im je dalje činiti i pratim ih do dijela gdje preuzimamo mi. Nakon organizacije ukopa, mise i ostaloga javljam im termine. Moram napomenuti da je velik broj ožalošćenih roditelja nakon spoznaje o mogućnostima svoje dijete pokopalo u obiteljske grobnice.
Vjerujemo da je teško prenijeti bol i tugu roditelja koji moraju pokopati dijete, ali pokušajte nam prenijeti njihove osjećaje nakon dostojanstvenog pokopa.
Teško je prenijeti na papir bol i tugu koju roditelji proživljavaju ali Vam mogu posvjedočiti radost koju im vidim na licima poslije ukopa. Roditelji nemaju snage razgovarati, čak sam i dva puta mislila da se roditelji neće ni pojaviti. Ali poslije su radosni i zahvalni što su se mogli dostojanstveno oprostiti i svjesno predati svoje dijete Gospodinu.
Posljednji je ukop za mene bio veoma emotivan. Dolazim s cvijećem u odarnicu, prilazim roditeljima, čija su lica izobličena od boli i suza, molimo krunicu i čekamo svećenika. Poslije ispraćaja i ukopa dogodi se čudo – roditelji se raduju, zahvaljuju i ostaju sretni kod groba svojeg djeteta. Zahvaljujem dragomu Bogu što me pozvao i što smijem biti dio te betlehemske obitelji.
Napredak tog projekta ovisi o donacijama dobrih ljudi. Na koji način se može pomoći?
Zasad su nam najpotrebnije donacije za same troškove ukopa, pogrebnika, cvijeća itd. Nadalje se nadamo mogućnosti kupnje zemljišta i proširenju našeg projekta. Zahvalni smo na svakoj donaciji!
Centar za nerođeni život „Betlehem“ Zagreb
Vladimira Ruždjaka 8, 10 360 Sesvete
Žiroračun: HR6023600001501135788
Što želite poručiti roditeljima koji trebaju vašu pomoć, odnosno koji su se našli u situaciju da su prerano izgubili dijete?
Osobno znam da ne postoje riječi utjehe. Nakon takve boli svijet očekuje da idemo dalje, da prebolimo, da se pravimo kao da naše dijete nije ni bilo tu. Ali bilo je tu, pod našim srcem. Volimo ga iako ga nismo upoznali.
Vrlo je bitno oprostiti se sa svojim djetetom, oplakati ga, moliti mu se u vjeri i nadi za ponovnim susretom.
Zato smo tu, da pomognemo ožalošćenim roditeljima. Zovite nas!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
