Foto: Shutterstock
„I TADA… TEK TADA…”
Kada sam izgubljena,
Ti mi pokazuješ put,
kada sam bez utjehe,
Ti mi donosiš radost,
kada je moje srce u suhoći,
Ti budiš pjesmu u meni.
I tada… tek tada…
u najvećoj mojoj slomljenosti
izlit ćeš rijeku svoje ljubavi
i procvjetat će pustinja u meni,
sasušeno polje oživjet će kao livada
i ja ću se odmarati u Tebi,
o Bože, Kralju moj.
„NA RAMENIMA TVOJIM, GOSPODINE”
Ponesi, Gospodine,
Na ramenima svojim
Sve ratove zemaljske,
Sve tuge ljudske.
Ponesi, Gospodine,
Svu mržnju našu,
Svu surovost svijeta.
Ponesi, Gospodine,
Na ramenima svojim
Sve suze naše,
Svu izgubljenost duše.
Ponesi, Gospodine,
Sve ratove i nemir,
Sve vrijeme suza neka bude iza nas.
Izlij na svijet svoju ljubav i mir,
Jer ti si jedini put
I jedini spas.
Dopusti da sav svijet otpočine
Na ramenima tvojim, Gospodine.
Napisala Slavica Krajinović
