Foto: Pixabay
Portal Svijetlo riječi donosi priču iz franjevačkih izvora o tome kako se sv. Franjo pripremao za Božić. Nije nam strano kako je ovaj asiški svetac vodio brigu o svemu stvorenom, a o njegovoj ljubavi govori i sam odlomak teksta:
„Kasno u subotu, poslije večernje a prije noći u kojoj je blaženi Franjo preselio Gospodinu, mnogobrojne ptice koje zovu ševama letjele su nisko iznad krova kuće u kojoj je blaženi Franjo ležao i kružile okolo pjevajući. A mi, koji bijasmo sa (usp. 2 Pt 1,18) blaženim Franjom o njemu ovo napisasmo i svjedočimo (usp. Iv 21,24) da smo puno puta čuli kako govori:
‘Ako budem razgovarao s carem, zamolit ću ga da za ljubav Božju i po zauzetosti moje prošnje dâ odrediti i napisati da nijedan čovjek ne smije loviti sestre ševe niti im učiniti bilo kakvo zlo. Isto tako, da sve vlasti u gradovima i gospodari utvrda i dvoraca obdržavaju svake godine o blagdanu rođenja Gospodinova natjerati ljude da bacaju pšenicu i druge žitarice po putovima izvan gradova i utvrda, kako bi prije svega sestre ševe i druge ptice imale što jesti u dan tako velikoga slavlja; te da na čast Sina Božjega, kojega je Blažena Djevica, njegova majka, položila u jasle (usp. Lk 2,7), te noći svatko mora dati dovoljno žita braći volu i magarcu; isto tako, da o Božiću bogati moraju nasititi sve siromahe.’
Foto: Pixabay
Naime blaženi je Franjo veće poštovanje gajio prema blagdanu rođenja Gospodinova nego prema bilo kojem blagdanu Gospodnjem jer, premda je Gospodin o drugim svojim blagdanima radio za naše spasenje, ipak nas je, kako je govorio sveti Franjo, trebao spasiti po tome što nam se rodio (usp. Iz 9,5). Zbog toga je sveti Franjo želio da toga dana svaki kršćanin kliče u Gospodinu i da po njegovoj ljubavi, jer sebe dade za nas (usp. Tit 2,14), svaki čovjek bude velikodušan u veselju ne samo prema siromasima nego i prema životinjama i pticama.
O ševi je blaženi Franjo govorio:
‘Sestra ševa ima kapuljaču kao redovnici, i ponizna je ptica koja rado ide po putu da bi si pronašla što žita; pa čak i ako ga nađe u životinjskom izmetu, ipak si ga iščeprka i pojede. Dok leti, hvali Gospodina, kao dobri redovnici koji preziru zemaljsko, i kojima je boravište uvijek u nebesima (usp. Fil 3,20). Zbog toga njezino ruho, odnosno njezino perje, sliči zemlji, dajući redovnicima primjer da ne smiju imati obojana i raskošna odijela, nego takoreći beživotna poput zemlje.’
Budući da je blaženi Franjo ovo što je rečeno promatrao u sestrama ševama, jako ih je volio i rado ih je gledao.”
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
