Krist je tijekom stoljeća s vremena na vrijeme na vidljiv i opipljiv način obznanjivao ljudima da se u posvećenim hostijama nalazi uistinu On, dušom i tijelom. Tada bi promijenio stanje posvećene hostije i / ili vina tako da oni postanu živo tijelo i krv. Također, događalo se da posvećena hostija ostane čudesno sačuvana dulje vrijeme no što je to uobičajeno za kruh. Na taj nam način Krist skreće pažnju na svoju istinitu, stvarnu i supstancijalnu prisutnost u posvećenom kruhu i vinu.
Slijede samo tri, od brojnih nevjerojatnih euharistijskih čuda. Proučavali su ih vrhunski svjetski znanstvenici, a na kraju su došli do zaključka da znanost nije u stanju objasniti te čudesne pojave.
Lanciano (Italija) – čudo koje se obnavlja već 1200 godina!
Jednog redovnika samostana bazilijanskih redovnika često su mučile sumnje o stvarnoj prisutnosti Krista u euharistiji. Jednog jutra, služio je svetu misu, baš kao i svakog jutra. Došavši do najvažnijeg dijela i izvršivši dvostruku pretvorbu, opet je posumnjao. Upravo se tada dogodilo ono nevjerojatno. Čim je izgovorio riječi posvete, bijela je hostija poprimila oblik svježeg mesa, a vino u kaležu postalo je krv.
18. studenog 1970. započeo je znanstvena istraživanja prof. Odoardo Linoli, docent anatomije, patološke histologije, kemije i kliničke mikroskopije te primarijus i ravnatelj Laboratorija za kliničku analizu i patološku anatomiju, uz asistenciju prof. Ruggera Bertellija. Nakon četiri mjeseca došli su do sljedećih zaključaka: hostija pretvorena u meso sastoji se od tkiva mezodermalnog podrijetla, prepoznatljivog kao srce, miokard i endokard; krv je prava krv (to apsolutno sigurno i neupitno dokazuje kromatografska analiza); meso i krv su ljudskog podrijetla; meso i krv imaju istu krvnu grupu AB (ista krvna grupa može upućivati na pripadnost mesa i krvi istoj osobi); u krvi su pronađeni proteini istih proporcija kao kod seroproteinskih ispitivanja svježe krvi; u krvi su, u odnosu na ranija istraživanja, rezultirali znatno smanjeni natrij, kalij, kloridi, fosfor i magnezij, dok je kalcij povećan.
Svjetska znanstvena organizacija priznala: „Euharistijsko čudo iz Lanciana je, i ostat će, jedinstven znanstveno neobjašnjiv slučaj”
Prof. Linoli je odlučno odbacio pretpostavku da je riječ o prevari u prošlosti: „Pretpostavimo da je srce izvađeno s nekog leša”, pisao je u svom izvješću, „tvrdim da samo iskusna ruka u anatomskoj disekciji, može napraviti tako ujednačen i precizan rez u šupljem organu i to još tangencijalno s gornje površine kako je vidljivo iz histološkog nalaza mesa. Podsjeća na seciranja pretežito longitudinalnih snopova i vlakana mišića koje je moguće vidjeti u mnogim dijelovima histoloških priprema. Povrh toga, da je krv uzeta s leša, brzo bi se izmijenila zbog vlage i truljenja.” (…)
Čudo iz Lanciana, dakle, nije čudo koje se dogodilo prije mnogo godina. Riječ je o nevjerojatnom čudu koje se obnavlja već 1 200 godina, iz sata u sat. To je trajno čudo. Nakon što je znanstveno konstatirala tu nevjerojatnu činjenicu, Komisija SZO˗a nije mogla učiniti drugo već pognuti glavu i zaključiti izvješće rečenicom dostojnom jednog vjernika: „Euharistijsko čudo iz Lanciana je, i ostat će, jedinstven znanstveno neobjašnjiv slučaj.” (…)
Izvor: meconferencesc.net
Siena (Italija) – „Prisutan je! Tu je prisutan!”
14. kolovoza 1730. lopovi su opljačkali tamošnji samostan sv. Franje; ukrali su dragocjene posude, među kojima i piksidu s 351 posvećenom hostijom, koje su posvećene toga jutra u očekivanju dolaska velikog broja vjernika dan kasnije, na Veliku Gospu.
Prošlo je pola stoljeća. Beskvasni kruh je inače kvarljiv, stoga je franjevački general želio utvrditi fizičko stanje hostija. Na veliko iznenađenje, stručnjaci su utvrdili da su hostije izvanredno sačuvane kao da su svježe!
Redovnici su pljačku otkrili idućeg jutra… Svi su se trudili pronaći hostije. Slučajno su pronađene 17. kolovoza u crkvi sv. Marije iz Provenzana. Kradljivci su ih ugurali u kutiju za milostinju namijenjenu misama za pokojne. Kutija se inače otvarala samo jednom godišnje te je bila puna paučine, prašine i insekata. Biskup je odmah dotrčao… te organizirao procesiju u kojoj su hostije vraćene u crkvu sv. Franje. Hostije su izbrojene i utvrđeno je da se radi o svim hostijama koje su bile posvećene 14. kolovoza.
Nisu konzumirane jer su ih mnogi željeli vidjeti i iskazati štovanje. Smatrali su da su čudom očuvane te su položene u relikvijar na čuvanje i s vremenom zaboravljene. Pedeset godina kasnije sjetio ih se vrhovni poglavar franjevačkog reda te naložio da se provjeri njihovo stanje. Tad je bilo prošlo pola stoljeća. Beskvasni kruh je inače kvarljiv, stoga je franjevački general želio utvrditi fizičko stanje hostija. Na veliko iznenađenje, stručnjaci su utvrdili da su hostije izvanredno sačuvane kao da su svježe! (…)
Hostije su pregledane deset godina kasnije. Dok su hostije čuda ostale savršeno netaknute, one neposvećene bile su pokvarene i pune crva
Redovnici su … odlučili napraviti dodatna vještačenja. U odvojen i zapečaćen spremnik stavljene su neposvećene hostije, pored onih iz 1730. godine. Hostije su pregledane deset godina kasnije. Dok su hostije čuda ostale savršeno netaknute, one neposvećene bile su pokvarene i pune crva. (…)
Godine 1914. napravljeno je dublje znanstveno vještačenje… Prof. Siro Grimaldi, slavni kemičar svjetskoga glasa, u svom izvješću je napisao da su tada, 184 godine nakon čuda, hostije „sjajne i glatke, neoštećene i dobro oblikovanih rubova. Bez grinja, crva, paučine, plijesni i bilo kakvih životinjskih ili biljnih parazita koja su svojstvena pšeničnom brašnu od kojeg su napravljene. Pšenično brašno najplodnije je tlo za razvoj kultura mikroorganizama, životinjskih i biljnih parazita te mliječne fermentacije i raspadanja. Sienske hostije su zasada u idealno očuvanom stanju protiv svakog fizikalnog i kemijskog zakona, usprkos lošim uvjetima u kojima su pronađene. Apsolutno abnormalan fenomen: kao da su se prirodni zakoni preokrenuli. Na staklu pikside u kojoj se čuvaju stvara se plijesan, dok se brašno pokazalo otpornije od kristala.” Doista je grupa istražitelja otkrila da piksida nije bila hermetički zatvorena. Propuštala je zrak što je uzrok stvaranju plijesni u njenoj unutrašnjosti, dok su hostije ostale savršeno očuvane, kao svježe.
Čudu se poklonio i sveti papa Ivan Pavao II. Poslušao je priču o čudu te zatim ganut jednostavno rekao: „Prisutan je! Tu je prisutan!” te ničice kleknuo
Sljedeća istraživanja napravljena su 1922., 1950., 1952., 1956. godine itd. Svako toliko rade se kontrole koje nastavljaju potvrđivati čudo. Što više vrijeme prolazi, čudo postaje sve nevjerojatnije, osobito za znanstvenike. Tisuće vjernika odlaze pokloniti se čudesnim hostijama. Dana 14. rujna 1980. godine otišao je i Ivan Pavao II. Poslušao je priču o čudu te zatim ganut jednostavno rekao: „Prisutan je! Tu je prisutan!” te ničice kleknuo.
Izvor: visionsofjesuschrist.com
Buenos Aires (Argentina) – hostija se je promijenila u krvavo mišićno tkivo
18. kolovoza 1996. vlč. Alejandro Pezet slavio je svetu misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. Nakon što je završio s dijeljenjem pričesti, prišla mu je neka gospođa i rekla mu da u stražnjem dijelu crkve leži na svijećnjaku odbačena hostija. Vlč. Pezet je odmah pošao do posvećene hostije, no ona je bila tako uprljana da je nije mogao pojesti. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio ju u svetohranište u kapelici Presvetoga Oltarskog Sakramenta. Kad je tjedan dana potom, u ponedjeljak 26. kolovoza, otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo, koje je bilo krvavo.
O svemu je izvijestio kardinala Jorgea Bergoglija, današnjega papu Franju, koji je naložio da se učine profesionalne fotografije a onda je 1999. hostiju odlučio podvrći znanstvenim ispitivanjima.
“Prisutnost bijelih krvnih zrnaca dakle svjedoči da je u trenutku uzimanja uzorka srce bilo živo…” (dr. Zugibe, jedan od znanstvenika)
Jedan od istraživača, dr. Frederic T. Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine, ustvrdio je da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA te da je: „ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane klijetke. Taj je mišić odgovoran za stiskanje srca. Treba imati na umu da lijeva klijetka srca pumpa krv prema svim dijelovima tijela. Srčani mišić je pod upalnim procesom, što pokazuje velik broj bijelih krvnih zrnaca. To ukazuje na činjenicu da je uzorak uzet sa živog srca. Tvrdim da je srce bilo živo jer bijela krvna zrnca izvan živoga organizma odumiru – ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca dakle svjedoči da je u trenutku uzimanja uzorka srce bilo živo. Osim toga bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo što ukazuje na činjenicu da je srce bilo izloženo jaku pritisku, primjerice kao da je ta osoba primila snažan udarac u predjelu prsnoga koša.” (…)
Brojna su euharistijska čuda diljem svijeta, a među njima je i ono koje se je 1411. godine dogodilo u našem Ludbregu: Svećenik je tek na času svoje smrti posvjedočio što se dogodilo i otkrio gdje se nalazi staklena posudica s Krvlju
Iz knjige „Krv Kristova – kratka povijest euharistijskih čudesa” autora Renza Allegrija.
“Ova je knjiga izvrsna priprema za Svetu Misu… Preporučam Vam da prije svake Mise pročitate barem jedno poglavlje. Naime, vjerujem da razmišljajući o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji možemo na Misi sudjelovati djelatnije i plodonosnije.” (Josip Lončar)
Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
