Priprema za misu 1

U sakramentima nam se Bog potpuno daje, a mi od njega uzimamo onoliko koliko smo raspoloženi ili raspoloživi primiti. Središnji i najvažniji dio mise jest pričest ili euharistija. Naše molitve prije mise često uopće nisu usmjerene prema tome nebeskom kruhu, prema Kristu koji nam se daje za hranu. Čitanje i osobno razmatranje ulomaka Svetog pisma, Katekizma ili drugih crkvenih dokumenata koji govore o euharistiji mogu nam uvelike raspoložiti srce za plodonosnije sudjelovanje na misi. Svakako preporučamo pročitati i barem kratko razmotriti ovaj ulomak iz Ivanova evanđelja prije svake mise.

KKC #1098 Zajednica se na susret sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti “narod prikladno raspoložen”. Ta priprava srdaca zajedničko je djelo Duha Svetoga i zajednice, posebno njezinih službenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obračenje srca i prianjanje uz Očevu volju. Ta je priprava pretpostavka za prihvaćanje drugih milosti što će ih samo slavlje ponuditi, i za plodove novog života kojim ono treba da naknadno urodi.

Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života (Iv 6)

²²Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. ²³Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. ²⁴Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. ²⁵Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« ²⁶Isus im odgovori:

»Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.²⁷Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.«

²⁸Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« ²⁹Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« ³⁰Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? ³¹Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.«

³²Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; ³³jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«

³⁴Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« ³⁵Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. ³⁶No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. ³⁷Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; ³⁸jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. ³⁹A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim,

nego da ih uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina

i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

⁴¹Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« ⁴²Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba’?«

⁴³Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! ⁴⁴Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. ⁴⁶Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. ⁴⁷Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. ⁴⁸Ja sam kruh života. ⁴⁹Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. ⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. ⁵¹Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

⁵²Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« ⁵³Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! ⁵⁴Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

⁵⁶Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. ⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. ⁵⁸Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

⁵⁹To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. ⁶⁰Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« ⁶¹A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? ⁶²A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«

⁶³»Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.«

⁶⁴»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. ⁶⁵I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

⁶⁶Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.