Foto: Shutterstock
Nakon što je papa Franjo u osmome poglavlju pobudnice Amoris Laetitia potaknuo duhovne pastire da prate razvedene osobe u „neregularnoj“ situaciji, te naglasio potrebu razlučivanja slučajeva s ciljem integriranja razvedenih u život Crkve, postavilo se pitanje: podrazumijeva li razlikovanje slučajeva mogućnost njihova pripuštanja sakramentima pomirenja i Euharistije?
Papa ocijenio tumačenje Pobudnice od strane biskupa Buenos Airesa kao jedino ispravno
Premda Papa o tome ne govori izravno u Pobudnici, ocijenio je njezino tumačenje od strane biskupa Buenos Airesa kao jedino ispravno, a ono izričito predviđa njihovu mogućnost pripuštanja ispovijedi i pričesti, pod određenim uvjetima. Naime, 5. rujna 2016. godine, biskupi Buenos Airesa uputili su svojim svećenicima Osnovne kriterije za primjenu 8. poglavlja Amoris Laetitie. Biskupi su poslali tekst Svetom Ocu koji je odgovorio pismom u kojemu stoji: „Tekst je jako dobar i izvrsno objašnjava 8. poglavlje Amoris Laetitie. Nema drugog tumačenja. Siguran sam da će učiniti puno dobroga.“
Ako je Papa o tome dokumentu rekao „ne postoji drugo tumačenje“ njegove Ap. pobudnice, to znači da je Papa dao „uputu kako biskupi moraju postupiti“ – objasnio je mons. Scicluna, nadbiskup Malte koji je izdao slične upute svojim klericima.
Što sadrže upute biskupa Buenos Airesa?
Prije svega, upute biskupa Buenos Airesa upozoravaju da nije prikladno govoriti o dozvoli za primanje sakramenata, nego o procesu razlikovanja uz pomoć svećenika (usp. AL, 300). Pastoralno praćenje odgovor je na poziv praćenja Isusovog puta milosti i uključivanja osoba (usp. AL, 296) i zahtijeva pastoralnu ljubav svećenika koji će saslušati pokajnika, pokazati mu majčinsko lice Crkve, prihvaćajući njegovu volju da uredi život u svjetlu Evanđelja. Taj put ne dovodi nužno do pristupa sakramentima, nego može usmjeriti osobu boljem uključivanju u život Crkve kroz veću prisutnost u crkvenoj zajednici, sudjelovanje u molitvenim zajednicama, služenje i sl. (usp. AL, 299).
Može li se svim parovima preporučiti da žive kao brat i sestra?
U određenim okolnostima, preciziraju argentinski biskupi, moguće je predložiti paru život u uzdržljivosti od spolnih čina, premda Pobudnica ne zanemaruje poteškoće koje on može nositi sa sobom – naime, u bilješci 329, Papa tvrdi da mnogi koji su prihvatili živjeti kao brat i sestra, svjedoče o tome da odsutnost nekih izražaja intimnosti, nerijetko dovodi u opasnost vjernost, kao i dobro djece (usp. Gaudium et spes, 51). Ako par ipak poklekne iskušenju, može pristupiti ispovijedi, jer novi pad ne dokida autentičnost namjere (usp. Ivan Pavao II., Pismo kardinalu W. Baumu).
Razlikovanje slučajeva također je moguće primijeniti i kod parova kojima spomenuta mogućnost nije izvediva, te ako postoje okolnosti koje umanjuju odgovornost i ubrojivost za situaciju u kojoj se nalaze (AL, 301-302), moguće je dozvoliti pristup sakramentima pomirenja i euharistije (AL, bilješke 336, 351).
Dvije vrste sablazni
Argentinski biskupi upozoravaju da je pogrešno tumačiti ovu mogućnost kao otvoren pristup sakramentima bez ograničenja. Ako je netko učinio nepravdu supružniku ili djeci, pripuštanje sakramentima bilo bi jednako sablazni. Mons. Scicluna, govori o ulozi savjesti koja mora biti u miru s Bogom: biti u miru s Bogom – nije stvar osjećaja, nego rezultat oblikovane savjesti kroz duhovno vodstvo koje ne vodi nužno pristupu sv. pričesti. Što je savjest? Savjest je mjesto gdje si sam s Bogom, gdje ne možeš zavaravati ni sebe ni Boga. Savjest mora biti prosvijetljena Božjom Riječju i Božjim Zakonom, a kako ne bi bila u zabludi, potrebno joj je vodstvo i pomoć dušobrižnika (Razgovor s E. Pentinom, 30.01.2017.).
Scicluna također upozorava kako Papa ne nudi popust na Evanđelje ljubavi i braka, niti jeftinu milost. Mi ne kažemo da sad grijeh više nije grijeh, nego da postoje okolnosti u kojima nema krivnje za grijeh. Potrebno je pastoralno obraćenje koje Papa spominje u Evangelii Gaudium, a ono se sastoji u napuštanju kulture osuđivanja i odabiru kulture koja prihvaća svakoga, gdje god se on nalazio na putu prema Isusu, jer Crkva nikoga ne može ostaviti pred vratima. Postoje dvije vrste sablazni: sablazan pretjerane popustljivosti, koja nudi milost po jeftinoj cijeni i koja je kamen spoticanja za one koji nastoje biti vjerni svome pozivu, te sablazan tvrdih srdaca, onih kojima je sve crno-bijelo, dok je stvarnost puno složenija.
Vjernici mogu jedino slušati Papu, i to sadašnjega
Zanimljiv je odgovor mons. Sciclune na sumnjičavost koju pojedine osobe imaju o tumačenju Papine Pobudnice: Ako Papa kaže da nema drugog tumačenja, onda se prihvaća to tumačenje. Tko god želi otkriti istinsku želju koju Krist za njega ima, mora pitati Crkvu, ne internetske blogove. Mora pitati Papu i biskupe koji su u zajedništvu s njim; ovoga Papu, ne prethodnoga, niti onoga koji će doći nakon njega.
Autorica: Jasmina Juroš
Jasmina Juroš rođena je 20. travnja 1977. u Osijeku. Diplomirala je filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Nakon magisterija kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Urbaniani u Rimu, radi na doktorskoj dizertaciji iz ženidbenog prava, te od 2017. godine pohađa Rotalni studij pri Sudu Rimske Rote.
