Priča o posljednjim mjesecima života Franza Kafke Prihvatite promjene. To je neizbježno za rast

Ovo je priča o nepotvrđenom događaju koji se navodno dogodio na jesen 1923. godine.

Nekoliko mjeseci prije svoje smrti, 40-godišnji Franz Kafka iz Praga se preselio u Berlin kako bi živio sa svojom djevojkom, 25-godišnjom odgojiteljicom Dorom Diamant. Franz i Dora živjeli su u blizini Steglitz parka od rujna 1923. do ožujka 1924. kad mu se stanje s tuberkulozom značajno pogoršalo. Tri mjeseca kasnije, Kafka je umro u sanatoriju blizu Beča. Dora je bila uz njega do kraja.

Uplakana djevojčica

Dok su živjeli u Berlinu, prilično onemoćao i bolestan od tuberkuloze, Kafka je navodno svakodnevno šetao Steglitz parkom gdje je jednoga dana susreo uplakanu djevojčicu koja je izgubila svoju lutkicu.

Odlučio joj je pomoći u potrazi.
No, djevojčica i Kafka su bezuspješno tražili lutku.

Kafka ju je uputio da se sljedećeg dana sastane s njim na tom mjestu, obećavši da će se vratiti i ponovno potražiti lutku.
Sutradan, kada još nisu pronašli lutku, Kafka je djevojčici dao pismo koje je lutka „napisala”, a u kojem je stajalo: „Molim te, nemoj plakati. Krenula sam na put vidjeti svijet. Pisat ću ti o svojim avanturama.”

Povratak lutke

Tako je započela priča koja se nastavila do kraja Kafkina života.
Tijekom njihovih susreta, Kafka je čitao slova lutke pažljivo ispisana avanturama i razgovorima koji su djevojčici bili simpatični. Konačno, Kafka je poklonio lutku (kupio je jednu) koja se „vratila” u Berlin. „Uopće ne sliči mojoj lutki”, rekla je djevojčica.
Kafka joj je pružio još jedno pismo u kojem je lutka napisala: „Putovanja su me promijenila.” Djevojčica je zagrlila novu lutku i odnijela je sa sobom u svoj sretni dom.

Godinu dana kasnije, Kafka je umro. No, mnogo godina nakon njegove smrti, sada već odrasla djevojčica, pronašla je pismo u lutki.
U sićušnom pismu, koje je Kafka potpisao, pisalo je: „Sve što voliš vjerojatno će biti izgubljeno, ali na kraju će se ljubav vratiti na drugi način.”

Priču o djevojčici i lutkici nakon Kafkine je smrti ispričala Dora Diamant koja je navodno bila sudionica događaja. No, događaj nije nikad potvrđen… Na kraju, nije bitno niti je li priča izmišljena ili se radi o stvarnom događaju jer, u kontekstu pouke priče, svi se možemo složiti – prihvatiti promjene, to je neizbježno za rast.

Želim donirati godišnju ‘timarinu’