Foto: Zivica Kerkez, Shutterstock
Neki se kraljević zaljubi u običnu djevojku, siromašnu pekarevu kćer. Unatoč tome što nije bilo svima drago, on tu siromašnu, plemenitu, lijepu odabranicu svoga srca – i oženi. Nekoliko su godina živjeli u bračnome skladu i sreći. No, nakon očeve smrti, savjetnici kraljeviću dadnu do znanja: „Zbog časti kraljevstva moraš otpustiti svoju ženu i uzeti kćer moćnoga i imućnoga kralja susjedne kraljevine. Time će se kraljevstvu osigurati mir i bogatstvo!“
Uvjeravali su ga: „Otpustite je, gospodaru, ona je na kraju krajeva samo pekareva kći!“
Kraljević se odupirao tim savjetima jer je zaista volio svoju ženu, ali oni su toliko navaljivali, da je na kraju popustio: „Moram te otpustiti“, reče ženi koju je volio. „Sutra ćeš se vratiti svome ocu. Ipak, zavrijedila si da sa sobom poneseš što ti je najdraže.“
Te su večeri šutjeli. Žena, prividno mirna, stalno je lijevala dobro vino u čašu novoga kralja. Na kraju, ovaj usnu dubokim snom. Žena ga omota u pokrivač, stavi u kolica i povede svome ocu.
Ujutro se kralj probudi u pekarevoj kući. „Gdje sam to ja? Što si to učinila?“ upita kralj. „Rekao si da mogu ponijeti ocu što mi je najdraže. Nisam imala ništa draže od tebe.“
Kralj je zadržao ženu, a otjerao nasrtljive savjetnike.
Narodna priča
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.