Foto: Pixabay
…prije mnogo godina slušao sam čovjeka koji poučava Bibliju. Tema njegova predavanje je bila: boriti se kako bismo prihvatili stvari koje ne možemo promijeniti, a savjet: „starim problemima dajte novo značenje“. Drugim riječima: „pojedite pile i ostavite kosti“.
Kako bismo slikovito prikazali ovaj zadatak srca te način na koji on može donijeti unutarnji mir u dijelove prošlosti koje ne možemo promijeniti vlastitim snagama, nudimo vam sljedeću pjesmu. To je priča o mladiću koji je od mladosti htio biti vodič onima koji se žele okušati u lovu u velikim zapadnim državama naše zemlje.
Vodič
Među zidovima srednje škole, zatočen je bio
U mjesecu rujnu…
Teško je profesora slušat bilo
Kad lovište je njega zvalo.
Svake večeri te godine 1962.
čitao je knjige o lovu.
Priče i slike hranile su njegove snove,
Znao je da lovit želi.
Rekao je: „Na zapad ću se uputit jednog dana
Gdje planine oblake ljube;
Postat ću poznat i najbolji biti.
Mnogi će mi dolaziti,
U lov ću ih voditi.“
Rekao je: „Kad bih barem u proljeće loviti mogao…
Nosit ću lovačku odoru i kapu
I osvajat ću planine.
Možda s njih nikad neću sići!“
No u studenom godine iste,
Probudi ga nešto iz sna…
Vidio nikad nije košutu ljepšu,
Mary Jean bilo joj je ime.
Dana toga planovi su se njegovi
Polako počeli mijenjati…
Kako samo ljubav mijenja čovjeka,
Možda može pripitomiti i najdivlju zvijer.
Tako je došlo, i prošlo trideset sezona
A on još voli moju majku – Mary Jean.
Ali dok lovili smo ovog jutra u mjesecu studenom,
Sjetio se svog sna.
U očima njegovim vidim da za nečim žali
I pogled njegov ravnicu boji u sivo.
Ali čim pucanj moj prostranstvom odjekne,
Njegova tuga nestane.
I onda kaže: „Mislim da si pogodio, sine,
Oh, da si vidio svoj izraz lica.
Čudno je, sine, da u ovome prostranstvu možemo
Biti tako blizu.
Odgovorih mu: „Tata, sjećaš li se mladosti moje
Kada otišao sam kako bih istinu pronašao?
Neko sam vrijeme lutao
Mračnim putem mladosti svoje…
Ali dok sam lutao, nikada nisam zaboravio
Kako sam se s tobom sigurno osjećao
Kad u šumi stajao sam pored tebe.
Zbog tebe se kući vraćam, ti milosti me Njegovoj vodiš,
Ti si vodič koji vodi moju dušu!
Tata, drago mi je što na zapad nisi otišao
gdje planine oblake ljube.
Jer nikad ne bih znao da si najbolji.
Hvala ti što si vodič koji vodi moju dušu.
Prema nebu vodiš me, tata,
Hvala ti što si vodič koji vodi moju dušu.
Sin u ovoj priči znao je pomoći ocu u suočavanju s onime za čime otac žali te da u onome što ne može promijeniti pronađe dobro.
To je učinio tako što mu je pomogao uvidjeti da je odluka koju je davno donio pozitivno utjecala na budućnost njegove djece i unukâ. Neki bi muževi i žene u istinitom obećanju da Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku (Ps 27,23) te u spoznaji da On zbilja sve okreće na dobro onima koji ga ljube mogli pronaći mir.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
