Pretjerano inzistiranje na urednosti doma može biti uzrokom duboke emocionalne nesigurnosti Poznajem muškarce koji nikada nisu razvili naviku „biti kod kuće” jer su njihove majke kuću držale prečistom da bi se djeca u njoj igrala, sinovljevo su blago nazivale smećem, nedovršene eksperimente neredom i neprestano im prigovarale zbog neuredne sobe, ostavljanja mrvica i mrlja nakon jela i slično. Takva djeca se svugdje osjećaju opuštenije nego u svom domu

Foto: Unsplash,  Debby Hudson 

Pretjerano inzistiranje na urednosti prostora u kojem živimo može biti uzrokom duboke emocionalne nesigurnosti. Urednost i održavanje doma čistim dobre su vrijednosti i treba ih njegovati u obitelji, no pretjerivanje u tome domu može oteti njegovu toplinu.

Iako je sama narav djece dobar preduvjet za stvaranje nereda, jedna normalna količina nereda potrebna je da bi djeca učila, stvarala i igrala se sa zadovoljstvom

Djeca najčešće nisu uredna sama po sebi. Ona vole istraživati i eksperimentirati te svijet oko njih budi njihovu znatiželju. K tome, malena djeca se mogu teško usredotočiti samo na jednu stvar i baviti se samo jednom te istom aktivnošću. Iako je sama narav djece dobar preduvjet za stvaranje nereda, jedna normalna količina nereda potrebna je da bi djeca učila, stvarala i igrala se sa zadovoljstvom, a majka koja ga u svemu tome sprječava kako bi kuća ostala čistom, može djetetu nanijeti veliku štetu. Poznajem muškarce koji nikada nisu razvili naviku „biti kod kuće” jer su njihove majke kuću držale prečistom da bi se djeca u njoj igrala, sinovljevo su blago nazivale smećem, nedovršene eksperimente neredom i neprestano im prigovarale zbog neuredne sobe, ostavljanja mrvica i mrlja nakon jela i slično. Takva djeca se svugdje osjećaju opuštenije nego u svom domu.

„Dovedi prijatelje doma da ih upoznamo” – to je uzaludno predlagati tinejdžeru koji još kao dječak nije smio dovoditi prijatelje kući na igru kako ne bi napravili nered

Znam koliko može biti iscrpljujuće uklanjanje nereda i čišćenje nakon što desetak zaigrane dječice protrči kroz kuću i zato na kraju igre s djecom iz susjedstva, okupljeno društvo uvijek zamolim da pospreme igračke nastojeći i to pospremanje učiniti igrom. „Dovedi prijatelje doma da ih upoznamo” – to je uzaludno predlagati tinejdžeru koji još kao dječak nije smio dovoditi prijatelje kući na igru kako ne bi napravili nered.

Djeca vole biti čista jer to im je lijepo i tada se osjećaju ugodno, ali ona obično ne mare mnogo da ostanu čista i uredna. To ne znači da vole biti prljava. Sve ovisi o tome kako se djeca igraju, a obično se igraju tako da teško mogu dugo ostati čista. Za malenu djecu je zdravo igrati se na podu, na travi, na zemlji, u vodi, a neizbježna posljedica toga je da se isprljaju. Ribanje u kadi je vrlo mala cijena za radost koju pruža višesatna igra.

Pravila

Pravila koja propisuju da se u kuću ne ulazi blatnjavih cipela i s kanticom zemlje iz dvorišta dobra su i poželjna, ali za dijete je vrlo frustrirajuće kada mu kažete da se prestane igrati zato što će se zaprljati. Dijete koje se neprestano grdi zbog mrlje na hlačama, koje se odmah presvlači u nešto „lijepo i čisto”, zaista može postati vječiti promatrač koji život gleda sa strane i prati kako drugi uživaju u kreativnom radu i igri.
Čistoća radi zdravlja je nešto drugo. Rijetko će koje dijete spontano oprati ruke prije jela te je ta navika nešto što djetetu usađujemo kroz odgoj, iako se kod neke djece pitamo do kada ćemo to morati ponavljati.

Treba paziti da dijete u strahu od bolesti, saznavši za bakterije u kupaonici, ne počne tražiti i vidjeti svugdje oko sebe izvore moguće zaraze

Također, rutina koju djeca trebaju steći jest redovito pranje ruku nakon obavljanja nužde. Moje je iskustvo da ih pritom ne treba previše plašiti bakterijama i ostalim zdravstvenim razlozima kako se u njima ne bi razvio strah od odlaska na toalet, nego im to prvenstveno treba predstaviti kao društveno prihvatljivo ponašanje. Treba paziti da dijete u strahu od bolesti, saznavši za bakterije u kupaonici, ne počne tražiti i vidjeti svugdje oko sebe izvore moguće zaraze. Ako vas upita zašto je Bog stvorio bakterije, možete mu reći da su bakterije bile dobre sve dok Adam nije učinio prvi grijeh. Bio je to grijeh koji je uništio sav sklad i otad neke bakterije mogu naštetiti čovjeku. Međutim, Bog nam je dao razum da naučimo zaštititi se, a uostalom i Bog brine o nama te je gubitak vremena razbijati glavu mislima što bi nam bakterije sve mogle učiniti.

Kada smo higijenom opterećeni preko svake mjere, to se odražava na naše samopouzdanje, ali i na duhovne vrijednosti

Pranje zubi, tijela i kose nužne su navike kojima brinemo o svome zdravlju, a djetetu pružaju osjećaj sigurnosti. Osim toga, dužni smo brinuti o tijelu koje nam je Bog dao. Kada smo higijenom opterećeni preko svake mjere, to se odražava na naše samopouzdanje, ali i na duhovne vrijednosti. Kada se besprijekornom tjelesnom higijenom želi zamaskirati ona unutarnja čistoća ili nečistoća, može doći do velike moralne zablude. Krjepost čistoće nije sinonim za tjelesnu čistoću.

Iz knjige „Kako odgajati dobru katoličku djecu“ Mary Reed Newland. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.