Prestao sam biti opsjednut poteškoćama u svom životu Svatko zna: kada vozimo određeni tip automobila, tada na cesti opažamo pretežito takve automobile. Do istog fenomena dolazi kad smo stalno zaokupljeni svojim problemima ili bolesti

Foto: Pixabay

Tijekom moje bolesti bio sam dugo vremena bez nade. To beznađe stvaralo mi je silan psihički pritisak i ubijalo me je u pojam. Kad je čovjek bez nade, osjeća se kao da će mu glava eksplodirati. Kao da si ne može predočiti da život može biti drugačiji. Ima osjećaj da se cijeli svijet urotio protiv njega.

Čovjeka muče pitanja: „Zašto baš ja? Čemu sve ovo? Zašto postoji Bog, ako ne intervenira? Zašto mi ne pomaže?“ Ta nas pitanja ne dovode daleko.

Svatko zna: kada vozimo određeni tip automobila, tada na cesti opažamo pretežito takve automobile. Do istog fenomena dolazi kad smo stalno zaokupljeni svojim problemima ili bolesti

Jednako tako, ne stižemo daleko ni kada se vrtimo oko svojih problema. Čovjek se može toliko usredotočiti na svoj problem, da u životu ne opaža ništa drugo. Svatko zna: kada vozimo određeni tip automobila, tada na cesti opažamo pretežito takve automobile. Do istog fenomena dolazi kad smo stalno zaokupljeni svojim problemima ili bolesti. Onda vidimo samo ono što nam u životu nedostaje. Takav način gledanja pokapa nadu. Nije uvijek bitno što trenutno vidim, nego je važnije kakvim očima to promatram. Kada okolnosti promatram očima nade, onda ih prosuđujem drugačije, onda znam da postoji više od onoga što trenutno vidim.

Vjerujem da uvijek ima nade i da nam se pomoć nekada nudi na način koji ne bismo nikada očekivali

Sâm više nisam imao nade, ali Bog mi ju je posijao u srce kad sam si htio oduzeti život. On je time uzeo moj život u svoje ruke, kako bih mogao ići dalje. Vjerujem da uvijek ima nade i da nam se pomoć nekada nudi na način koji ne bismo nikada očekivali. Da bismo tu pomoć prepoznali, trebamo otvoriti oči, uši i srce. Zato, nikad se ne predajmo i ne gubimo nadu. „Predati smijemo samo pismo u pošti“, kako me je moj liječnik uvijek hrabrio.

…vjerujem da čovjek i iz najgorih situacija može izvući nešto pozitivno

Ne želim ljudima prodavati maglu frazama poput: „Ti si invalid, ali je tvoj život fantastičan“. Takve izjave možemo okačiti mačku o rep. Ali vjerujem da čovjek i iz najgorih situacija može izvući nešto pozitivno. Može, primjerice ohrabriti druge ljude. Primjer nam može biti glumac Christopher Reeve, koji je utjelovio lik Supermana. On je prilikom jahanja slomio vrat i ostao oduzet te je ostatak života morao provesti u invalidskim kolicima.
Zalagao se je za to da znanstvenici razviju terapije za invalide. Umro je 2004., a da nije ozdravio. Usprkos tome, svojim je angažmanom posijao sjeme nade i tako je na neki način postao i Supermanom u stvarnom životu i mnogima se je kao takav urezao u pamćenje. Nick Vujičić je rođen bez nogu i ruku. Nakon što je kao dijete i mladić jedno vrijeme oplakivao svoju sudbinu, spoznao je da on, upravo zbog svoje invalidnosti, može ohrabrivati i podizati druge. U međuvremenu je postao tražen motivacijski govornik i autor knjigâ.

Nitko ne traži od vas da pišete knjige ili vodite kampanje. Možete se brinuti samo za jednog čovjeka. Svaki je doprinos važan

Postoji još primjera neizliječenih ljudi koji su doprinijeli čovječanstvu. Nitko ne traži od vas da pišete knjige ili vodite kampanje. Možete se brinuti samo za jednog čovjeka. Svaki je doprinos važan. Sreća koju poklanjam drugima vratit će mi se: kada osjetim da drugome činim dobro, i sâm profitiram od toga.
Naravno da nekad boli, i iznutra i izvana. Dugo me je bol držala zarobljenog. Vukla me je u očaj, ali kada fokus maknem sa sebe i vidim drugog čovjeka u nevolji, onda to relativizira moj pogled na moju situaciju. Možda mogu, usprkos vlastitim poteškoćama, doprinijeti da drugome bude bolje i da svijet time postane malo ljepši.

Prestao sam biti opsjednut poteškoćama u svom životu. U konačnici je sve tako relativno, mnogo toga bi moglo biti i gore nego što jest. Vjerujem da život očekuje nešto od svakog čovjeka i da je svaki čovjek dragocjen. Kad sam toga svjestan, onda mi ide u životu, makar mi se sve želje i nade ne ostvaruju.

Iz knjige „Iz ove se kože može. Moje čudesno ozdravljenje“ autora Alexandera Eggera.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Alexander Egger, rođen u Salzburgu, oženjen je, otac dvoje djece, uspješan poduzetnik i motivacijski govornik.