Prepusti se Božjem planu „A vidjet ćete kada budete nakon svega toga molili, kako najedanput osjećate kako Bog drži sve u svojoj ruci…“

Foto: Rachata Sinthopachakul, Shutterstock

Kada se od nas nešto traži, svi bismo htjeli reći: „Bože, tvoja je strategija preteška.” A vidjet ćete kada budete nakon svega toga molili, kako najedanput osjećate kako Bog drži sve u svojoj ruci. Kako drži profesora koji te ispituje na ispitu, i tvoj pad na ispitu, i indeks i prijavnicu i tebe. Spoznat ćeš kako Bog drži i direktora i sve koji su oko tebe. Kako drži mrak na ulici i one koji te hoće napasti. Sve drži u svojoj ruci.

Ako Bog ne vodi baš sve, onda uopće nije Bog. Onda bježi od toga boga

Kad shvatiš da je Bog zapravo dao tebi bolest i da te sad pita: „A što sad?”, uočit ćeš najprije kako je lako iz svega izići i kako je lako sve nositi, jer si s njim. Pazi, ili Bog vodi sve u životu, ma baš svaku sitnicu – i dobro i zlo. Ili Bog uopće ne postoji. To je alternativa, trećega nema. Zato je vjera najfundamentalnija. Biti vjernik. Ako Bog ne vodi baš sve, onda uopće nije Bog. Onda bježi od toga boga, jer će te upropastiti. To nije bog, nego idol. Ako je Bog, dakle samo neki stariji brat, koji te mora osloboditi od đavla, od neke bolesti, od svega lošega, onda to nije Bog.

Kako zamišljamo Boga? Ako ga zamišljamo kako upravo spomenuh, onda je đavao neki užasan neprijatelj protiv kojega Bog sad mora nekako taktizirati. A Boga neprestano moramo moliti i zaklinjati za ovo ili ono. I onda Bog skuplja svoje ljude po gradu, susjedstvu, posvuda, a kad ih skupi, kaže: „Joj, dajte anđeli pomozite, ako išta možemo!” Nakon toga jedva napravi Bog nešto malo ili ništa. Tako mi otprilike u sebi doživljavamo Boga.

Bojimo se da su ljudi jači od Boga

Obično se, dakle, bojimo da su ljudi jači od Boga. Stoga većina često u raznim teškim životnim situacijama misli da će ljudi upropastiti grad u kojem živim, moju zemlju, moj narod, moju obitelj. Kao da su i moj grad i moja domovina samo moji i kao da su Europa i svijet naši i sad će netko to upropastiti. Zaboravljamo da je zapravo sve to Bog nama dao: i obitelj, i majku i oca, i domovinu i slobodu koju nam je darovao. I Europu i svijet. Sve je to Božji grad. To je Božja kuća i Božja obitelj. I tijelo koje imaš, to je Božje tijelo, a ne tvoje. I kuća koju imaš, i obitelj, muž i žena, profesor i škola. Mi smo samo došli na gotovo. Bog je sve prije toga preko ljudi sve sam spremio ovdje na svijetu.

Autor: Tomislav Ivančić

Izvor: Duhovnost.net

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A: P.

Preporučujemo ti da pogledaš koje naslove dr. prof. Tomislava Ivančića možeš pronaći u Biblioteci Figulus. Odaberi naslov za nekoga ili sebi za poklon ovdje.