Preobraženje Gospodinovo spomen je na događaj na gori Taboru. Opisuju ga evanđelisti: Isus se pred trojicom svojih učenika, Petrom, Jakovom i Ivanom, „preobrazio” (Mt 17,1-9). Isusovo se preobraženje zbilo neposredno prije njegove muke. Ono označuje Isusov izlazak – prijelaz u slavu nakon uzašašća. Preobraženi se Isus očitovao kao Božji Sin, za kojeg je Otac posvjedočio. Ovaj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima naziva „Božje Lice”.
„Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!”
O današnjem je blagdanu na poseban način pisao sveti Petar u svojoj drugoj poslanici. On je s Ivanom i Jakovom bio očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: „Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.” (2 Pt 1,16-19)
„…lice mu zasja kao sunce”
U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na goru Tabor, što se poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora zadrijemali. I dok je Isus molio, „lice mu zasja kao sunce” (Mt 17,2), a „njegove haljine postadoše tako sjajno-bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji.” (Mk 9,3)
„Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje!”
Ostatak događaja majstorski opisuje sveti Luka: „I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim. Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli.” (Lk 9,30-36)
Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
