Foto: Laudato TV
Nadbiskup Vovk je zapamćen po svojim vrlinama, ali najviše po događaju iz 1952. godine. Tijekom ispitivanja te noći komunistički dužnosnici mučili su Vovka psihički i fizički, iako nije u ratu sudjelovao sa Silama osovine, a zalagao se je za slovenski identitet. U noći 20. siječnja te godine nadbiskupa Vovka zapalili su na željezničkoj postaji u Novom Mestu. Tadašnji mediji u Jugoslaviji i van granica nijekali su da je Vovk uopće gorio i izvještavali su o manjim ozljedama. Činjenica je da mu je njegova zapaljena odjeća, osobito svećenički kolar, zadala ozbiljne opekline vrata i lica.
Osvojio je nagrade za poseban doprinos i najbolji dokumentarac na Kršćanskom filmskom festivalu, a ušao je u službenu selekciju brojnih festivala: Međunarodnog filmskog festivala u New Yorku, Underground film festivala…
Niz intervjua u filmu rasvjetljava vrijeme nakon 1945. godine kada su komunisti došli na vlast u Jugoslaviji. Film je specifičan po tome što ne govori o događaju samo riječima nego i kroz mnoge simbole i ilustracije. Osvojio je nagrade za poseban doprinos i najbolji dokumentarac na Kršćanskom filmskom festivalu, a ušao je u službenu selekciju brojnih festivala: Međunarodnog filmskog festivala u New Yorku, Underground film festivala, Festivala slovenskog filma, Međunarodnog kršćanskog festivala i Kršćanskog filmskog festivala Great Lakes.
Nadbiskup Anton Vovk bio je iznimna ličnost koja je ostala vjerna svojim zavjetima u teškim i prijelomnim vremenima u kojima je svoje poslanje vršio s velikom vjerom i predanošću. Dokumentarni film opisuje njegov život i djelo i prikazuje ga onakvim kakav je bio: hrabar, odlučan, istovremeno blag i pun ljubavi. Kroz svjedočenja ljudi koji su ga poznavali, povjesničare, duhovnike i vjernike, nadbiskup Vovk nam se razotkriva kao središnja slovenska ličnost druge polovice XX. stoljeća.
Laudato TV; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
