Uključite se u našu Viber zajednicu.
Foto: hxdbzxy, Shutterstock
(…) kao katolik, dok sam bio mladić, htio sam biti svet, biti svetac. Ideal koji sam si zadao bio je sumoran: osjećao bih se krivim ako bih odvojio vrijeme za sebe na praznicima ili za jednostavne užitke. Pročitao sam Augustinove Ispovijesti, u kojima se Augustin krivi što je umjesto da moli gubio vrijeme gledajući zeca kako trči u travi.
A kad sam upoznao molitvu za ozdravljenje, morao sam razriješiti problem patnje. U svojim ranijim knjigama, Ozdravljanje i Moć ozdravljanja, bavio sam se pitanjem – koje je veoma važno – kakvo stajalište trebamo zauzeti prema bolesti.
Kakvo stajalište trebamo zauzeti prema bolesti?
Nigdje nije zapisano da je Isus rekao bolesnima koji su mu dolazili da ih neće izliječiti jer je njihova bolest blagoslov poslan od Oca kao kušnja za njih
Isus se je odnosio prema bolesti kao prema prokletstvu. Isus je veoma trpio, a obećao je i svojim učenicima da će trpjeti. Trpljenje je jedino što možemo očekivati u susretu s neprijateljskim i palim svijetom, ali to nije trpljenje kakvo se događa kad nas pogodi duhovna, emocionalna ili tjelesna bolest. Nigdje nije zapisano da je Isus rekao bolesnima koji su mu dolazili da ih neće izliječiti jer je njihova bolest blagoslov poslan od Oca kao kušnja za njih.
Ta prokletstva nisu poslana vjernim Jahvinim štovateljima kao znak ljubavi, već ljudima koji su izabrali zlo da žanju plodove svojeg grijeha.
Cijelo 28. poglavlje Ponovljenog zakona nabraja blagoslove koji će doći na ne koji poštuju zakon i kazne za one koji će se na nj oglušiti. A većina tih kazna i prokletstava (Pnz 28, 21 – 29) uključuje bolesti. One su većinom tjelesne: „Jahve će te udarati egipatskim prištevima, čirevima, krastama i svrabom, od kojih se nećeš moći izliječiti.“ (Pnz 28, 27) Neke su duševne: „Jahve će te udarati bjesnilom, sljepoćom i ludilom; u po bijela dana tumarat ćeš kao što tumara slijepac po mraku; nećeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit ćeš izrabljivan i pljačkan, a neće biti nikoga da te spasi.“ (Pnz 28, 28 – 29) Ta prokletstva nisu poslana vjernim Jahvinim štovateljima kao znak ljubavi, već ljudima koji su izabrali zlo da žanju plodove svojeg grijeha.
…zbog naglaska na pokori i asketskog odricanja kao srži istinskoga i pravoga kršćanskog života stoljeća su protekla u uvjerenju da samo oni slabe vjere mole Boga da ih ozdravi
Isus nije obećao ugodan život! Ali nije nam ni rekao da prihvatimo bolest, tjelesnu ili duševnu. I sigurno nas nije pozvao da trpimo manifestacije Zloga. Dapače, obećao nam je slobodu od svih vrsta bolesti koje nam sprečavaju da živimo život u ljubavi i služenju. On želi da živimo hrabar život, koji će nas neminovno dovesti do napada i progona koji prate oni koji ga žele slijediti i govore protiv nepravde, dvoličnosti i izvanjskog poštovanja zakona. Zato se je Pavao i hvalio progonstvima, kamenovanjima, bičevanjima, brodolomima, glađu i nespavanjem (vidi 2 Kor 11, 23 – 29).
No zbog naglaska na pokori i asketskog odricanja kao srži istinskoga i pravoga kršćanskog života stoljeća su protekla u uvjerenju da samo oni slabe vjere mole Boga da ih ozdravi.
Ako su duh i tijelo osuđeni na međusobnu borbu, a tijelo treba umrtviti, gotovo je nemoguće gledati na molitvu za ozdravljenje tijela kao na dio kršćanskog života – pogotovo svetoga kršćanskog života.
Iz knjige „Umalo ugašena milost“ autora Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
