Foto: Shutterstock
»Ako imamo Njegovu ljubav i Njegovu nazočnost, onda možemo biti lišeni i onoga što samo po sebi može biti dobro te ipak biti sretni…«
Poznajem vrlo dragu osobu koja trinaest dugačkih godina boluje od tuberkuloze i kao pacijentica nalazi se u sanatoriju u Minnesoti. Znam da se neće ljutiti ako vam kažem njezino ime jer želim da svima vama bude blagoslov koji je bila i meni. Trinaest godina među zidovima bolnice dugačko je vrijeme za našu dragu sestru Edith Alice Bang. Naravno, pomislili bismo da je u njezino srce ušla pobuna i da je njezinu dušu zahvatila gorčina. Nitko neće zanijekati da je iznad takva života mračan oblak, ali za tu dragu ženu u ovom je oblaku i neko dobro. Neki dan mi je poslala ovu svoju pjesmu. To je jedan od najljepših tekstova koje sam ikada pročitao. On je njezino osobno svjedočanstvo te je želim podijeliti s vama.
Više ne tražim nikakve stvari, jer Krist je … moje sve u svemu
Tugovala sam i pitala se zašto sam odbačena;
zašto ja ostajem u luci dok brodovi drugih isplovljavaju.
Sumnjala sam u ljubav Božju koja dopušta da toliko patim.
U očaju i agoniji gorke sam suze lila.
Ali više se ne pitam zašto, jer žalost i gorka bol,
zbog kojih mi je duša vapila Bogu, moj su vječni dobitak.
Ne sumnjam u ljubav Božju, jer u mom dubokom očaju
on me uzeo u svoj dragi zagrljaj i tu sam našla olakšanje.
Više ne tražim nikakve stvari, jer Krist je moja želja;
on hoda sa mnom i razgovara; on je moje sve u svemu.
A kad me konačno pozove kući i ja njegovo drago lice vidim,
žalosti na hrapavom putu života bit će mi kao da ih nije ni bilo.
Nakon što sam pročitao ovo divno svjedočanstvo – ona kaže da joj je Isus sve u svemu – mogu li ikada ponovno posumnjati da s Gospodinom koji nas ljubi postoji dobro u svakom zlu? Slađe od večernjeg zvona Gospodinovo je obećanje da nas neće snaći nikakva kušnja koja neće imati ishod. Križ nikada neće biti veći od Njegove milosti. Tama nikada neće biti tako gusta da nam neka mala zraka svjetla neće pokazivati put pred nogama. Čak i u smrti kršćanin ima obećanje u kome se može radovati. Kako je drukčije s ljudima ovoga grešnog i pokvarenog svijeta! Oni nemaju nade jer nemaju Spasitelja. Oni putuju širokim putovima straha gdje je sve crno kao tamna noć, a kad kršćanin ulazi u tamu, diže pogled i kaže poput Stjepana: „Vidim otvoreno nebo i svjetla grada”.
„Samog Isusa trebali bismo htjeti više od svega što nam on može dati”
Ono što me se dojmilo u vezi s ovom pjesmom koju smo upravo pročitali jest činjenica kako naša sestra izjavljuje da više ne traži stvari jer Isus joj je sve u svemu. Pročitao sam taj stih nekoliko puta i dok sam ga čitao, Duh je šapnuo moj srcu: „Samog Isusa trebali bismo htjeti više od svega što nam on može dati”. Darivatelj je vrjedniji od dara. Ako imamo njegovu ljubav i njegovu nazočnost, onda možemo biti lišeni i onoga što samo po sebi može biti dobro te ipak biti sretni. Već sam odavno uvjeren da on izlijeva na nas darove i koje nismo tražili. Nismo ih tražili jer su naša srca zadovoljna s njim. Najslavniji način da otkrijemo da se breme podiže jest da spoznamo da nositelj bremena boravi u našem srcu po vjeri.
„Put života” je časopis za dublji duhovni život. Izlazi jednom mjesečno i besplatan je. Čitatelji ga mogu naručiti putem telefona, poštom i elektroničkom poštom.
Autor: Charles S. Price; mjesečnik „Put života”
Put života, Ilica 200, Zagreb; 01/370-7628; [email protected].
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
