Foto: Shutterstock
Iz radikalno življene krive duhovnosti rađaju se fanatizmi. Mene su jednom napali sveci jer da »na borove u crkvi stavljam zvijezdu, simbol komunizma, sotonizma, masonerije, new agea…« Nisam se uopće htio upuštati u te rasprave. Niti sam ju ja postavio niti obraćam posebnu pozornost na tu zvijezdu, a da su me lijepo pitali, odgovorio bih da je to simbol zvijezde repatice. No »nečistima je sve nečisto«, kako piše negdje u Bibliji, pa da sam se počeo svađati i opravdavati, moglo se završiti »otmicom« borova i javnim spaljivanjem ukrasa na njima. I mene na ukrasima. Koja idiotarija, isprika na izrazu. O tomu pričam: »cijeđenje komarca i gutanje deve«, kako Gospod reče. Takvima bi sâm papa bio heretičan župnik, kojega treba potjerati natrag u njegovu Argentinu. Da im anđeli s neba siđu, našli bi im manu.
Tako da danas imamo televizore u sobama, braću vidiš isključivo za ručkom, sa zločestima ne moraš ni razgovarati; malo se našalimo, popričamo o Plenkiju i Zokiju, popijemo gemišt i na kraju smo dana svi hepi…
A sve zato što se ne znaju i ne mogu nositi sa svojim unutarnjim poteškoćama, već ih potenciraju na izvan, na druge. Duševni problemi nagrizaju ispravnu duhovnost, a molitva će pomoći onoliko koliko će dana osoba u toj molitvi priznati da ima te probleme. »Rahem na- alaj, Ješua, ben David! – Smiluj mi se, Isuse, sine Davidov!« Nekada smo u samostanima imali obavezan kapitul, odnosno vrijeme u tjednu kad bi se braća okrivljavala pred drugom braćom, tražeći oproštenje. Onda su nakon Koncila to ukinuli, smatrajući nepotrebnim vrijeme provedeno u ispitu savjesti i javnom kajanju. Tako da danas imamo televizore u sobama, braću vidiš isključivo za ručkom, sa zločestima ne moraš ni razgovarati; malo se našalimo, popričamo o Plenkiju i Zokiju, popijemo gemišt i na kraju smo dana svi hepi: obavili smo sve po protokolu, još samo Dr. House, pa možemo spokojno u krpe. Tako mi jedna časna sestra kaže da ne znaju što će s jednom sestrom, postala je ovisnica o sapunicama, cijeli dan bulji u TV i »ne reagira na vanjske podražaje«. A ništa, što ćete, ba sestro, molite se da dođu progoni, da nestane struje, da se u klauzuru dosele beskućnici i samohrane mame s djecom. Od pričica i nagovaranja, od kažnjavanja nema nikakve vajde. Trebali bismo iz prošlosti vratiti još nešto: ležanje s križem na podu i uporno i ustrajno ponavljanje molitve srca: »Isuse Kriste, smiluj se meni grešnomu!« Jer sve je stvar srca. (…)
Kada priznamo grijehe, kada mlatnemo svoju oholost. Bog će nagraditi poniznost i poniženje
Gospodin kaže: »Obratite se i vjerujte evanđelju!« Ako smo već sveti, onda nam to obraćenje ne treba, smetaju nam ti pozivi. Ako vidimo da smo slabi i da smo na udaru sila s kojima se ne znamo nositi, obratimo se. Vjerujmo evanđelju. Pročitajmo evanđelje, razmatrajmo ga. Napravimo dug, ozbiljan ispit savjesti. Gledajmo na sebe i očima bližnjih, također. Obnovimo svoj savez s Duhom Svetim. Prekrasne se stvarnosti događaju kad se obratimo! Kada priznamo grijehe, kada mlatnemo svoju oholost. Bog će nagraditi poniznost i poniženje. Sto posto!
Iz knjige „Iznad tebe zora sviće” autora patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
