Foto: Shutterstock

Predznaci, uvod i preteče Antikrista
Tko će biti Antikrist?
20. VIII. 1943.

Isus govori:

„Ako bi se dobro promotrilo što se od nekog vremena zbiva, a naročito od početaka ovog stoljeća koji prethodi drugom mileniju, trebalo bi pomisliti da je sedam pečata već otvoreno. Nikad kao sada nisam toliko radio da se vratim među vas svojom Riječju, da sakupim čete svojih odabranika da s njima i sa svojim anđelima krenem u bitku s tajnim snagama koje rade da izdube čovječanstvu vrata ponora.

Ništa ne manjka od znakova po kojima bi mogao izgledati bližim čas moje Srdžbe i moje Pravde

Rat, glad, zarazne bolesti, sredstva ratnog ubijanja – koja su više od divljih zvijeri koje spominje Preljubljeni – potresi, znakovi na nebu, erupcije iz utrobe zemlje, čudesni pozivi na mistične putove malih duša koje je pokrenula Ljubav, progonstva mojih sljedbenika, visine duša i niskoće tjelesa… ništa ne manjka od znakova po kojima bi mogao izgledati bližim čas moje Srdžbe i moje Pravde.

U užasu koji doživljavate vičete: „Vrijeme je došlo, strašnije od ovoga ne može doći!“ I glasno dozivate ‘svršetak’ da vas oslobodi

U užasu koji doživljavate vičete: „Vrijeme je došlo, strašnije od ovoga ne može doći!“ I glasno dozivate ‘svršetak’ da vas oslobodi. Dozivaju ga grješni, podrugujući se i proklinjući kao uvijek; dozivaju ga dobri, koji ne mogu više gledati kako Zlo likuje nad Dobrom.

Suma žrtve da se opravda stvaranje čovjeka i Žrtva Sina Božjega još nije ispunjena

Mir, moji izabranici! Još malo… a zatim ću doći. Suma žrtve da se opravda stvaranje čovjeka i Žrtva Sina Božjega još nije ispunjena. Još nije završeno postrojenje mojih četa i anđeli Znaka nisu još postavili slavni pečat na sva čela onih koji su zaslužili da budu izabrani za slavu.

Prije objave moje Slave treba da se istok i zapad očiste da bi bili dostojni pokazati se pred mojim Licem

Sramota zemlje je takva da njezin dim, koji se malo razlikuje od onog što izlazi iz boravišta Sotone, uzlazi do prijestolja Božjega sa svetogrdnom nasrtljivošću. Prije objave moje Slave treba da se istok i zapad očiste da bi bili dostojni pokazati se pred mojim Licem. Tamjan koji čisti i ulje koje posvećuje veliki, neograničeni oltar na kojem ću Ja, vječni Svećenik, slaviti posljednju Misu, uz koji će posluživati svi sveti koje će nebo i zemlja imati toga časa, jesu molitve i patnje mojih svetaca, miljenika moga Srca, koji će već biti označeni mojim Znakom: znakom Križa blagoslovljenoga i prije nego što ih ‘anđeli Znaka’ budu obilježili.

Zatim ga anđeli ispunjaju usijanim zlatom koji se ne briše i koje će sjati poput sunca na vašem Čelu u mojem Raju

A znak se utiskuje na zemlji i vaša volja ga utiskuje. Zatim ga anđeli ispunjaju usijanim zlatom koji se ne briše i koje će sjati poput sunca na vašem Čelu u mojem Raju. Velik je užas ovog časa, ljubljeni moji; ali koliko, koliko, koliko još treba da se uveća da bude ‘Užas posljednjeg vremena’! I ako se, uistinu, čini da se pelin pomiješao s kruhom, s vinom, sa snom čovjeka … mnogo, mnogo, mnogo drugog pelina treba još da se toči u vaše vode, na vaše stolove, na vaše ležajeve… prije nego dosegnete potpunu gorčinu, koja će biti kolegica posljednjih dana ove rase koju je stvorila ‘Ljubav’, koju je spasila ‘Ljubav’, a koja se prodala ‘Mržnji’.

…i rađao je u gorčini i u gorčini je živio i gledao kako se u gorčini živi i u gorčini je umro

Ako se Kajin potucao zemljom zato što je ubio nevinu krv, ali uvijek krv okaljanu od istočnog grijeha i nije našao nikoga koji bi mu digao muku sjećanja, jer je znak Božji bio na njemu zbog kazne – i rađao je u gorčini i u gorčini je živio i gledao kako se u gorčini živi i u gorčini je umro  – što li sve ne treba pretrpjeti rasa čovječja koja je stvarno ubila i ubija, i to voljno, najneviniju Krv koja ju je spasila?

Bit će to osoba na vrlo visokom položaju, vrlo visoko poput zvijezde. Ne ljudska zvijezda koja sja na ljudskom nebu. Nego zvijezda iz nadnaravne sfere, koja će, popustiti ‘laskanjima Neprijatelja’

Pa, ipak, mislite da su ovo samo predznaci i uvod, ali nije još čas.

Tu su i preteče ‘onoga’ za kojeg rekoh da se može zvati ‘Nijekanje’, ’Zlo postalo tijelom’, ’Užas’, ’Svetogrdnik’, ‘Sin Sotone’, ’Osveta’, ‘Uništenje’ i mogao bih nastaviti davati mu imena kao jasna i zastrašujuća obilježja. Ali, on još nije tu. Bit će to osoba na vrlo visokom položaju, vrlo visoko poput zvijezde. Ne ljudska zvijezda koja sja na ljudskom nebu. Nego zvijezda iz nadnaravne sfere, koja će, popustivši ‘laskanjima Neprijatelja’, upoznati ‘oholost’ poslije ‘poniznosti’, ‘ateizam’ poslije ‘vjere’, ‘bludnost’ poslije ‘čistoće’, glad za zlatom poslije evanđeoskog siromaštva, žeđ za častima nakon skrivenog života. Manje bi strašno bilo gledati zvijezdu kako pada s nebeskog svoda negoli vidjeti kako se strmoglavljuje u žvale Sotone ovo već odabrano stvorenje, koje će od svog novoizabranog oca kopirati grijeh.

Lucifer je po oholosti postao Prokletnik i Mračnjak. Antikrist će, po oholosti jednog trenutka, postati prokletnik i mračnjak nakon što je bio zvijezda moje vojske

Lucifer je po oholosti postao Prokletnik i Mračnjak. Antikrist će, po oholosti jednog trenutka, postati prokletnik i mračnjak nakon što je bio zvijezda moje vojske.

Za nagradu svog odreknuća, koje će uzdrmati nebesa pod jezom užasa i učiniti da se potresu stupovi moje Crkve u zaprepašćenju koje će uzbuditi njegov pad, postići će potpunu pomoć Sotone, koji će mu dati ključeve paklenog ponora da ih otvori. Ali, da ih širom otvori, da iz njega iziđu oruđa užasa koja je tisućljećima Sotona fabricirao da dovede ljude do potpunog očajanja, tako da će oni sami od sebe zazivati Sotonu kao Kralja i trčat će za Antikristom, jedinim koji će moći rastvoriti vrata ponora i učiniti da iz njega iziđe Kralj ponora, tako kao što je Krist otvorio vrata Neba, te učinio da iz njega iziđe milost i oproštenje, što ljude čine sličnima Bogu i kraljevima vječnog Kraljevstva u kojemu sam ‘Kralj kraljeva’ ‘Ja’. (Isus, Jesus, Yeshua)

Ali u svojoj neobuzdanoj ambiciji pronaći će da su još odviše škrte nadnaravne pomoći od Sotone i tražit će druge pomoći u neprijatelja Kristovih

Kako je Otac Meni predao svaku moć, tako će Sotona njemu dati svaku moć, a naročito svaku moć zavođenja, da povuče za sobom slabe i nagrizene od ognjica ambicija, kakav je i on, njihov poglavica. Ali u svojoj neobuzdanoj ambiciji pronaći će da su još odviše škrte nadnaravne pomoći od Sotone i tražit će druge pomoći u neprijatelja Kristovih, koji će mu, oboružani uvijek sve ubojitijim oružjem, kakve ih je njihova požuda prema Zlu mogla navesti da ih fabriciraju da bi sijali očaj u masama…  pomagati, dok Bog ne bude rekao svoj ’Dosta’  i dok ga ne ‘upepeli’ (pretvori u pepeo) sjajem svoga pojavka…

Ali, znaj, Marijo, da ‘Ja’ dopuštam da se zna samo ono što može biti korisno da se zna, a skrivam ono što nalazim za korisno da vi ne znate

Mnogo, odviše se, tijekom vjekova, mozgalo o onom što je Ivan napisao u 10. poglavlju Apokalipse, ali ne zbog dobre žeđi ili zbog poštene želje da se podigne nasip i obrana pred nadirućim zlom, nego jedino zbog beskorisne znatiželje. Ali, znaj, Marijo, da ‘Ja’ dopuštam da se zna samo ono što može biti korisno da se zna, a skrivam ono što nalazim za korisno da vi ne znate.

Odviše ste slabi, uboga djeco moja, da biste spoznali počasnu riječ ’sedmerih gromova’ iz Apokalipse. Moj anđeo je rekao Ivanu: „Zapečati to što su rekli ‘sedam gromova’ i toga ne piši.“

Ne preostaje vam nego da molite za one koji će morati to podnijeti, da im ne ponestane snage i da ne prijeđu na stranu mnoštva koje pod silom biča neće znati za pokoru

‘Ja’ kažem da još nije čas da bude otkriveno što je zapečaćeno, pa ako Ivan nije to napisao… neću ni ‘Ja’ to reći.

Uostalom, vi nećete okusiti taj užas i zato… Ne preostaje vam nego da molite za one koji će morati to podnijeti, da im ne ponestane snage i da ne prijeđu na stranu mnoštva koje pod silom biča neće znati za pokoru, nego će psovati Boga, umjesto da ga zovu da im pomogne. Mnogi od tih su već na zemlji, njihovo sjeme bit će sedam puta đavolskije od njih.

‘Ja’, svojim Imenom i svojom Naravi se kunem da ću zaustaviti trenutak u vječnosti

‘Ja’, ne moj anđeo, ‘Ja sam’ se kunem da, kada bude odjeknula sedma trublja i izvršen užas sedmog biča, a da rasa ‘Adamova’ ne prepozna Krista za Kralja, Gospodara, Otkupitelja i Boga i ne zazove njegovo Milosrđe, njegovo Ime u kojem je spasenje, ‘Ja’, svojim Imenom i svojom Naravi se kunem da ću zaustaviti trenutak u vječnosti. Prestat će vrijeme i započet će Sud. ‘Sud’ koji dijeli zauvijek ‘Dobro’ od ‘Zla’ nakon tisućljeća suživota na zemlji.

Tada će se dovršiti misterij Boga. Tada ćete spoznati Boga

Dobro će se vratiti k izvoru od kojega je poteklo. Zlo će se strmoglaviti gdje je već bilo strmoglavljeno od trenutka Luciferove pobune i odakle je izišlo da uznemiri slabost Adama po zavođenju sjetila i po oholosti. Tada će se dovršiti misterij Boga. Tada ćete spoznati Boga. Svi, svi ljudi zemlje, od Adama do posljednjeg rođenog, sakupljeni poput zrnaca pijeska na prudu vječnog žala, vidjet će Boga, Gospodara, Stvoritelja, Suca, Kralja.

Oh! Velike radosti kod onih koji budu istrošili same sebe ljubeći ga i pokoravajući Mu se!

Da, vidjet ćete toga Boga, koga ste ljubili, psovali, slijedili, izrugivali, blagoslivljali, vrijeđali, služili, izbjegavali. Vidjet ćete ga. Znat ćete, onda, koliko je ‘On’ zasluživao vašu ljubav i koliko je bilo vrijedno da ‘Mu’ služite.

Oh! Velike radosti kod onih koji budu istrošili same sebe ljubeći ga i pokoravajući Mu se! Oh! Kojeg li straha onih što su bili njegovi Jude, njegovi Kajini… onih koji su više voljeli slijediti ‘Protivnika’  i  ‘Zavodnika’ nego učovječenu (utjelovljenu) ‘Riječ’ u kojoj je ‘Otkupljenje’; ‘Krista’ koji je put k Ocu; ‘Isusa’ koji je presveta Istina; ‘Riječ’ koji je istinski Život.“

(I OUADERNI del 1943, str. 145)

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com

PADRE PIO ‘Naređujem ti da čitaš knjige Marije Valtorte!’

Book.hr