Foto: Shutterstock

Mnogi su Marijana doživljavali kao svojeg duhovnog oca. Nemoguće ih je navesti poimenično, s obzirom na mnoštvo ljudi s kojima se susretao, pratio ih, ispovijedao. Mnogi će ostati skriveni u anonimnosti.

„Snažna riječ s puno ljubavi“ – tako je netko sažeo što za njega znači duhovni otac. Tu jasnu očevu riječ on je posjedovao i dijelio. A istodobno s njom ljubav i djelatnu skrb kako bi izgubljeni i oni koji traže mogli doći do izvora, do Krista. On je bio samo kanal i nije želio biti ništa više od toga, ali i ništa manje od Božjeg oruđa, uvijek dostupnog, uz čiju će pomoć ljudi moći kušati strujanje ljubavi Božje i tako se usmjeriti prema izvoru.

„Ako me trebaš, tu sam za tebe. Na raspolaganju su ti moje molitve. Nazovi me kad ti bude teško!“

Duhovni otac brine se za svoje i ne zaboravlja ih kad im treba. Žrtvuje se za njih i, ako je potrebno, daje život za njih. Marijan je to činio jednostavnim, ali uvjerljivim riječima: „Ne dam te! Ti si moj!“ I još više, davao je svima do znanja: „Ako me trebaš, tu sam za tebe. Na raspolaganju su ti moje molitve. Nazovi me kad ti bude teško!“ Nikad se nije ustručavao izgovoriti te tako važne riječi.

Pravi duhovni otac ljude nikad ne vezuje uz sebe, već čovjeka vodi Kristu, jedinom putu ka jedinom Ocu. Svjestan je da je samo „vodič“ i onoliko koliko je poslušan Duhu Svetom i otvoren njegovu djelovanju, može posredovati Život, Ljubav pomoću koje duhovni sin ili kći moraju sami ući u odnos Ljubavi u Izvor, u Boga.

Iz knjige „Pozovi me. Zapisan u životima mnogih – Marijan Arhar, svećenik i egzorcist“ Helene Reberc. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.