Stari osjećaji i misli mogu nas spriječiti da živimo ispunjenim životom – evo kako ih nadvladati „Ono što još nismo priveli smrti na Križu ne možemo tek otpisati kao posve nestvarno. Naše misli i osjećaji koji se ne podudaraju s mislima i osjećajima Isusovim, znak su kako trebamo pronaći njihove korijene i privesti ih smrti na Križu.“

Foto: Shutterstock

Kršćanima je možda najteže naučiti kako ono što u nekome trenutku misle ili osjećaju ne odgovara baš uvijek stvarnome stanju stvari. Roditelji primjerice brzo nauče kako ih njihovo dijete ponekad iz postelje zove s molbom za čašu vode jer je uistinu žedno, a ponekad (zapravo, najčešće) samo misli da je žedno, jer je uvidjelo kako na taj način privlači pozornost i odgađa odlazak na počinak. (…)

Ono što još nismo priveli smrti na Križu ne možemo tek otpisati kao posve nestvarno. Naše misli i osjećaji koji se ne podudaraju s mislima i osjećajima Isusovim, znak su kako trebamo pronaći njihove korijene i privesti ih smrti na Križu. No, ako smo neki stari uvriježeni način već uspjeli s naporom dovesti do Križa, njegovo je ponovno javljanje samo pokušaj našega staroga „ja“ da ponovno zauzme svoje prijestolje nadzora u nama.

Stari se načini mogu vraćati u život

Sve ono što još nije privedeno Križu ima neizmjeran utjecaj na naše misli i osjećaje. Posrijedi je nadasve naporno pregnuće, jer nas to može preuzeti. No, nakon nekog vremena, kršćani koji svladaju ovu lekciju počinju razabirati kako ih stari osjećaji i misli, kada se i pojave, više ne preuzimaju jednakom silinom kao prije – osim ako ne odluče povjerovati u njih i na taj ih način učiniti stvarnima i moćnima. Ti su stari osjećaji i misli nalik na otpad što pluta morem svijesti. Prije no što su umrli na Križu, bili su naprotiv poput snažne erupcije vulkana koja itekako privlači pozornost! Ako se kršćanin samo na trenutak zaustavi i promotri ono o čemu razmišlja i što osjeća, bit će mu sve lakše razabrati što je stvarno, a što ne, jednostavno na temelju pomanjkanja pogonske snage kod starih načina.

Potrebno je naučiti tu razliku, jer način na koji Gospodin ozdravlja čini ponovnu pojavu starih osjećaja i misli uvijek iznova neizbježnom, sve dok rastemo u Njemu. U prethodnome smo poglavlju govorili o starim načinima koji se počinju javljati neko vrijeme nakon što smo primili ozdravljenje, iako smo mogli steći dojam kako se to dogodilo svega jednom ili dvaput, i potom više ne. To nije ni izdaleka istinito. Stari se načini mogu vraćati u život te to i čine nebrojeno puta, još godinama, iako ne s jednakom snagom kao kada korijeni u njihovoj pozadini još nisu bili riješeni. Svakako ih s vremenom biva sve lakše otkriti i poraziti…

Ulomak iz knjige „Preobraženi život” autorâ Johna Lorena i R. Lorena Sandforda. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.