Foto: Shutterstock
Neka nam Djevica Marija pomogne shvatiti stvarnost koja nas okružuje – ne samo prljavštinu i zlo, nego i dobro i lijepo…
Sveti Otac se je prije tri godine u svome nagovoru osvrnuo na Isusovu prispodobu o dobrom sjemenu pšenice i o lošem sjemenu kukolja. Njegovo promišljanje se itekako odnosi na trenutno stanje u svijetu danas. Evo što kaže Papa.
Zadržavam se na prvoj, od tri Isusove prispodobe u kojoj govori mnoštvu o kraljevstvu nebeskom – na onoj o dobrom sjemenu i korovu, što osvjetljuje problem zla u svijetu i ukazuje na Božje strpljenje.
Koliko li je Božje strpljenje. Svatko od nas može reći: Koliko li je Bog strpljiv sa mnom!
»Drugu im prispodobu iznese: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.
Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.
Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.
Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: `Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?`
On im odgovori: `Neprijatelj čovjek to učini.` Nato mu sluge kažu: `Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?`
A on reče: `Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu.
Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.`« (Mt 13,24-30)
S jedne strane je Gospodar terena koji predstavlja Boga i koji sije dobro sjeme; s druge strane je neprijatelj Sotona koji širi korov.
Koliko li je Božje strpljenje. Svatko od nas može reći: Koliko li je Bog strpljiv sa mnom! Radnja se odvija u polju, s dvojicom suprotstavljenih protagonista. S jedne strane je Gospodar terena koji predstavlja Boga i koji sije dobro sjeme; s druge strane je neprijatelj Sotona koji širi korov.
Dobro i zlo isprepleteni su u svijetu
Prolaskom vremena među pšenicom raste i korov i – s obzirom na to – Gospodar i njegovi sluge zauzimaju različite stavove. Sluge bi intervenirali i iščupali korov; ali Gospodar koji je prije svega zauzet oko spasenja pšenice, tome protivi govoreći: „Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu” (r. 29). Ovom slikom, Isus nam govori da su na ovom svijetu dobro i zlo tako isprepleteni da ih je nemoguće razdvojiti pa iskorijeniti samo zlo. Jedino Bog to može učiniti, i to će učiniti na Posljednjem sudu.
Sadašnja situacija je područje slobode kršćanâ, združiti dva naizgled suprotstavljena stava: odluku i strpljenje. Odluka je željeti biti svom snagom dobro sjeme pšenice… Strpljenje znači voljeti Crkvu; biti spreman ne suditi prije vremena tko je za Kraljevstvo Božje, a tko ne
Sa svojom dvosmislenošću i složenim karakterom, sadašnja situacija je područje slobode; područje slobode kršćanâ, na kojem se obavlja mučni napor razlučivanja. Radi se, dakle, o tome da se združe, s velikim povjerenjem u Boga i u njegovu providnost, dva naizgled suprotstavljena stava: odluka i strpljenje. Odluka je željeti biti svom snagom dobro sjeme pšenice – i svi to želimo; te se utoliko odmaknuti od zla i njegovih zavodljivosti. Strpljenje znači voljeti Crkvu koja je kvasac u tijestu, koja si ne boji zaprljati ruke, perući haljine svoje djece, a ne Crkve „čistih”, spremna suditi prije vremena, tko je za Kraljevstvo Božje, a tko ne.
Dobro i zlo se ne može poistovjetiti s određenim područjima ili skupinama ljudi. „Ovi su dobri, a oni loši…“ Gospodin nam kaže da linija između dobra i zla prolazi srcem svake osobe; srcem svakog od nas. Svi smo mi grešnici. Dolazi mi da vas upitam…
Gospodin, koji je utjelovljena Mudrost, danas nam pomaže shvatiti da se dobro i zlo ne može poistovjetiti s određenim područjima ili skupinama ljudi. „Ovi su dobri, a oni loši…“ On nam kaže da linija između dobra i zla prolazi srcem svake osobe; srcem svakog od nas. Svi smo mi grešnici. Dolazi mi da vas upitam: Tko nije grješnik, neka digne ruku! Nitko! Svi smo grješnici. Isus Krist nas je, po smrti na križu i po svom uskrsnuću, izbavio iz ropstva grijeha i daje nam milost da živimo novim životom; ali uz krštenje nam je dao i ispovijed, jer smo uvijek potrebni oproštenja za svoje grijehe. Stalno i samo gledati zlo koje je izvan nas, znači ne htjeti priznati grijeh koji je i u nama.
Pozvani smo učiti se Božjim vremenima, koja nisu naša vremena; kao i njegovu „pogledu”: zahvaljujući korisnom utjecaju tjeskobna čekanja, ono što se činilo korovom ili bilo korov, može postati dobrim plodom. To je vidik nade!
Isus nas zatim uči drugačijem načinu gledanja na polje svijeta i promatranje stvarnosti. Pozvani smo učiti se Božjim vremenima, koja nisu naša vremena; kao i njegovu „pogledu”: zahvaljujući korisnom utjecaju tjeskobna čekanja, ono što se činilo korovom ili bilo korov, može postati dobrim plodom. To je vidik nade!
Neka nam Djevica Marija pomogne shvatiti stvarnost koja nas okružuje – ne samo prljavštinu i zlo, nego i dobro i lijepo; razotkriti djela Sotone, ali prije svega pouzdati se u Božje djelovanje koje oplođuje povijest.
Priredile: I. A., Gabriela Jurković (Book.hr)
Izvor: Vatikanski radio
