Foto: Shutterstock
Kad promatram suvremenu religijsku scenu, vidim samo ljudske i tjelesne naume. Službe koje su uglavnom nedjelotvorne. I koje nemaju nikakva utjecaj na svijet. I vidim kako se svijet uvlači u Crkvu i mijenja je umjesto da Crkva mijenja svijet. Vidim kako je glazba preuzela dom Božji. Kako je zabava preuzela dom Božji. Opsjednuti zabavama u kući Božjoj puni su mržnje prema ispravljanju i pokori. Nitko više ne želi slušati. Što se dogodilo s patnjom u kući Božjoj? Što se dogodilo s patnjom u službi Bogu? Tu riječ, patnja, ne čujete u ovom vremenu, vremenu tetošenja i ugađanja. Ne spominje se.
Istinska strast rađa se iz patnje. Istinska strast za Kristom dolazi krštenjem u patnji. Pogledajte u Pismo i vidjet ćete u kojim trenucima je Bog odlučio mijenjati stvari
Poziv na patnju
Patnja podrazumijeva užasnu bol i muku. Osjećaji su toliko pogođeni da postaju strahovito bolni. Duboka nutarnja bol zbog vašeg stanja i stanja vaših bližnjih. Patnja. Duboka bol. Velika tuga. Agonija Božjega srca. Držimo se svoje religijske retorike i govorimo o evangelizaciji, ali ostajemo pasivni. Istinska strast rađa se iz patnje. Istinska strast za Kristom dolazi krštenjem u patnji. Pogledajte u Pismo i vidjet ćete u kojim trenucima je Bog odlučio mijenjati stvari. I sam je patio, jer je vidio stanje svoje Crkve i svog naroda. Tada pronalazi molitelja kojega će doslovno krstiti u patnji. Naći ćete to zapisano u knjizi proroka Nehemije.
Jeruzalem je u ruševinama. Što će Bog učiniti? Kako će obnoviti te ruševine? Nehemija nije bio propovjednik. Bio je veleposlanik. Ali bio je i čovjek molitve. Bog je pronašao čovjeka koji se nije povodio za osjećajima. Čovjeka koji nije bio samo trenutačno zagrijan za nešto, da bi poslije odustao. Nehemija reče: Bio sam slomljen. Ridao sam, žalio i postio. Onda sam danonoćno molio. Zašto drugi nisu činili isto, zašto nisu dobili odgovore od Boga? Zašto ih Bog nije upotrijebio za obnovu? Zašto nisu dobili riječ? Jer nisu bili tjeskobni. Nisu ridali. Nisu molili. Sve je to ruševina.
Đavao želi da odustaneš od molitve i ridanja pred Bogom. A ti nastavi sjediti pred televizorom dok ti obitelj srlja u pakao. Pitam te… Dopiru li moje riječi imalo do tebe?
Razlika između tjeskobe i brige
Znači li ti to nešto? Znači li ti nešto da je Božji duhovni Jeruzalem, Crkva, u braku sa svijetom? Znači li ti nešto da je velika duhovna hladnoća poharala zemlju? Zapravo, jesi li zabrinut za Jeruzalem u svome srcu? Jesi li zabrinut za ruševinu koja polako isušuje duhovnu snagu i strast? Jesi li slijep na ravnodušnost i svjetovnost koja se ušuljala? Đavao želi da odustaneš od borbe i postaneš ravnodušan. Đavao želi da odustaneš od molitve i ridanja pred Bogom. A ti nastavi sjediti pred televizorom dok ti obitelj srlja u pakao.
Pitam te… Dopiru li moje riječi imalo do tebe? Velika je razlika između tjeskobe i brige. Briga je nešto što zaokupi našu pažnju. Tada, zbog nje, započnete projekt ili ideju, interes ili ispunjenje potrebe. Reći ću vam nešto što sam naučio za svojih 50 godina propovijedanja. Ako nešto nije rođeno u patnji, ako nije rođeno od Duha Svetoga, ako te nije pogodila neka ruševina koja te bacila na koljena i krstila u patnji u kojoj moliš i tražiš Boga, sve je bezvrijedno. Sada to znam. Bože moj, znam li doista?
Nemoj mi, molim te, reći da ti je stalo… dok istovremeno provodiš sate i sate na Internetu ili pred televizijom
Radost dolazi kroz patnju
Sve dok nismo u agoniji, sve dok nas patnja ne preplavi, svi naši projekti i službe, sve što radimo, bezvrijedno je. Gdje su vjeroučitelji koji ridaju u molitvi za neposlušnu djecu koja su na putu za pakao? Vidite, istinski molitveni život nastaje u patnji. Ako pripravite svoje srce na molitvu, sam Bog izlit će svoje srce pred vas. Tvoje srce će vapiti: „Bože, psuju tvoje Ime i vrijeđaju duha Svetoga. Neprijatelj želi uništiti svjedočanstvo vjernika tvojih. Poduzmi nešto.” Neće biti duhovne obnove, niti evangelizacije, ni prosvjetljenja sve dok Bogu ne dopustimo da nas ponovno slomi. Još je malo vremena ostalo i bit će kasno. Stvar je vrlo ozbiljna. Nemoj mi, molim te, reći da ti je stalo… dok istovremeno provodiš sate i sate na Internetu ili pred televizijom. Hajde. Gospode, ima nekih koji ti trebaju priznati: „Ja nisam ono što bih trebao biti. Ne radim ono na što sam pozvan. Ne nosim tvoje breme u svom srcu. Idem lakšim putem, a želim biti sretan.”
Ali, Bože, prava radost dolazi kroz patnju. Ništa tjelesno na ovome svijetu ne može nam dati radost. Nikakav novac, nikakva kuća, apsolutno ništa materijalno ne može ti dati radost, nego samo ono što je od Duha Svetoga rođeno u poslušnosti i vršenju Njegove volje. Sagradi zidine oko svoje obitelji. Sagradi zidine oko svoga srca. Ojačaj ih i učvrsti da se možeš oduprijeti neprijatelju.
Bože, to je ono za čime čeznemo.
Autor: David Wilkerson
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
